Rođena

Bilo je to neke davne godine , kažu , lijepo proljeće, sjetve pri završetku, ptice se vratile, šume prolistale, a livade i vrtovi se napunili šarenim cvijećem. Ranom zorom jedne subote odlučila sam upoznat novi svijet. Moja majka umorna od težačkog posla, jer snaha na selu nije baš lako zanimanje, krenula na vlak sama, svekrvu nije htjela za društvo, a tati se baš nije dalo ustati iz toplog kreveta. Krenula je put željezničke stanice brzim korakom, kako je naučila u svom ne baš lagodnom životu. Imala je čak i sreće brzim dolaskom vlaka koji je jurio prema velegradu. Često je bila prisutna kod rađanja djece u kućama, kako je tada i bio običaj, al njoj to nije izgledalo nimalo primamljivo, pa se odlučila za bolnicu. Zgrada u kojoj sam tada došla na svijet promjenila je namjenu, sad je starački dom. Tko zna, kako sam počela u njoj svoj život, u toj istoj zgradi bi ga mogla i završiti, završiti putovanjem tim svijetom u koji sam se tada žurila izaći. Mojim rođenjem, mislim da su jedino bile sretne moja mama i naravno sestra, koja se veselila, jer je dobila lutku za igranje, tada ne znajući da ću joj često zadavati muku jer me kad smo bile starije morala čuvati. Naravno svi ostali su očekivali muško, sina, unuka, jer kad već nije prvi, a onda bar da je drugi. Kad su čuli da sam žensko bilo je izgovarano samo ono - ah pucka. Da li sam se već tada , tek rođena osjećala ko nevoljena i neželjena od strane muškog svijeta. Starija sestra, prvo dijete, nosila je očevo ime, naravno u ženskom rodu. Moje ime nije ni bilo važno, pucka sam, pucka, pa mi ga je mama onako usput sama dala. Neznam zašto, al mi ni dan danas nije sjelo to moje ime, nadjenuto tek da imam ime. Ubrzo nakon mog rođenja na svijet je stigao i moj bratić. Moju mamu je tada zapala uloga domaćice. Osim mene i sestre čuvala je i našeg bratića, kuhala, spremala, prala, šivala, dok su ostali članovi naše velike obitelji obavljali druge poslove van kuće. Često sam morala podjeliti mamino mlijeko s bratićem, svakog je stavila s jedne strane, kao da smo blizanci. Kažu na selu je zdravi život, zrak, hrana, al viša sila preselila nas u grad, viša sila , mislim na rad i početak samostalnog života mojih roditelalja.

Eto počela sam od svog početka, jer da uspijem doći, na početak kraja, moram razumjeti zašto i kako sam počela.

Oznake: Moj život