TONKINE CIPELICE

Jučer sam se vratila iz Krakowa.
Imala sam namjeru napisati pravi putopis, ali nekako mi se sad i ne da... Pa, da onda nabacim koju bez reda...
Put je predug. Mada smo imali lijepi novi autobus, jednostavno je previše - umori te više od trodnevnog tulumarenja. Sad, da je bilo nekog trodnevnog tulumarenja... Hm... Ali bilo mi je stvarno super i nema tog tuluma doma koji bi mi bio bolji doček Nove. Grad je jednostavno predivan, iako je me prvi susret nije oborio s nogu - prvo su nas vodili u židovsku četvrt koja je sva siva i tmurna. Ali Wawel, o ljudi moji, vratit ću se samo zbog tog mjesta!!! (To je inače tvrđava. ) Apsolutno najljepši dio grada!
Od hotela do centra nismo imali puno, ali im ni taxi nije preskup tako da se lijepo možeš vozikati gore - dolje... A hotel je bio predivan, s lijepim sobama, bazenom i saunom, koje jednostavno nisam stigla isprobati... Jedva da sam stigla kupiti razglednice! A kad sam već kod toga, kupila sam i ogrlicu i naušnice od jantara, predivi su... I neki slatki topić (crveni karirani), totalno neplanirano, samo sam naletjela na njega! Cijene su im otprilike kao naše, samo je hrana malo jeftinija, čak i u restoranima, ali mi se ne sviđa naročito - previše je slatka. Piva im je ok.
Osim u samom Krakowu bili smo u rudniku soli Wieliczke, gdje se nakon silaska niz nekih 8 000 stepenica razgledavaju prostorije koje su rudari ukrasili reljefima i kipovima od soli. Nevjerojatno mjesto! Bili smo na još jednom nevjerojatnom mjestu, ali na potpuno drugi način - Auschwitzu. Nema tih knjiga, slika ili filmova koji čovjeku mogu stvarno približiti sav užas tog mjesta. Tek kad dođeš tamo, vidiš koliko je to veliko, kad vidiš sve te stvari koje su ostale iza tih ljudi i koji su umrli zbog nečije sulude ideje, čak i mala djeca koja nisu bila kriva za ništa, shvatiš i osjetiš što znači logor, genocid, holokaust. Nikad to neću zaboraviti, ali bojim se da baš oni koji bi trebali to vidjeti i dobro zapamtiti, nikad neće... Iz povijesti se nikad ništa nije naučilo, kao da je beskorisno, mrtvo slovo na papiru, a ne dokaz ljudske gluposti, zasljepljenosti i robovanja koji su čovječanstvo vodili iz jednog promašaja u drugi... Ne, nisam obeshrabrena i nisam zaboravila sve one velike, napredne i svijetle povijesne trenutke, ali žalosno je da ih zasjenjuju grozote poput ratova, smrti u ime lažnih ideologija i za beskrupulozne, lažljive ljude... A nas (buduće) povjesničare nitko ne želi čuti...
Teško mi je sad toliko skretati s ove mračne teme, ali moram završiti priču o Krakowu. Novu smo dočekali na trgu, stvarno poseban doživljaj. Trg je ogroman, bila je gomila ljudi (načula sam 100.000?) i vatromet cijelu noć. Zapravo smo imali organiziran doček u pubu Re odmah do trga, ali nam nije bilo nešto. Navodno je krakovski noćni život jako dobar, ali ja ga na žalost nisam baš iskušala - što zbog umora, što zbog nesretnog spleta okolnosti, ali to je razlog više da se vratim, zar ne?