13. i 14 .TJEDAN ŠKOLE
Evo još su dva tjedna iza nas.Ova dva tjedna su bila puna događanja,poklona,veselja,druženja..Da je bar svaki tjedan ovako zanimljiv.Poslije rođendana imali smo druženje povodom Sv.Nikole 3.12 a i povodom obilježavanja međunarodnog Dana invalida.Toni je bio oduševljen pa je pao i ples u kolicima/lokomotiva/,a sreći nije bilo kraja kada su svi išli iza njega a on bio početak lokomotive.Još se potrefilo da svira grupa koju on voli i "koji će mu svirati u svatovima".Postao je nestrpljiv u subotu naveče da neće zakasniti staviti cipelu u prozor.Sam je stavio i od mog unuka papuču,jer misli da može Nikola i njemu donijeti kod bake.Toliko ga je dolazak zabrinuo da nismo mogli reči tko to stavlja u prozor.Nadao se da neće biti šiba,jer je bio dobar.Ipak ju je dobio.Ujutro je bilo brzo buđenje jer je trebalo vidjeti ima li išta u cipelici.Jako je sretan pregledao sve.Da stvar bude veća sestra mu je ujutro rekla da je i kod nje u sobi,ostavio poklon za njega.Popodne je došla druga sestra i opet poklon i kod nje.Naveče je došao zet i rekao da je i kod njegove mame bio,a i kod njegove sestre.Nemogu vam opisati čuđenje,veselje,sreću moga sina taj dan.A i moj unuk je bio začuđen i sretan.
Slijedeći tjedan u školi ih je posjetio Sv.Nikola i opet poklon.Ovaj put im je Nikola stigao na vatrogasnom kamionu i sišao s ljestvi kada su oni izašli van.Bio im je to super događaj.Utorak,srijedu smo preskočili i nismo išli u školu jer su ulicu radili baš pred kućom i nismo mogli izaći.U četvrtak je bio,a u petak jeopet bilo veselja.U školu su im došli neki ljudi iz Nizozemske s poklonima.Svako djete je dobilo torbu punu svega:od igračaka,pribora,slatkiša,balona..Kada je to kod kuće pregledao,odmah je odvojio za svog Filipa i Saru/unuk i unuka/.Taj dan sam vodila s kćeri moju unuku kod fizijatra jer uvrće desnu ruku.Opet šok jer mora na vježbe a mora i neuropedijatru i napraviti UZ glave.Djete ima hipotoni sindrom.Moja kćer je problijedila a ja ponovo počela preživljavati sve što sam sa sinom.Ipak sam rekla kćeri da se ne brine jer se može vježbom puno napraviti,a da Bog ,zna šta radi i kako dalje.Poslije Nove godine će se obaviti pregledi i znat ćemo više.Sve je u Božjim rukama.Ipak sam pomislila,pa zar Bože u svakoj generaciji mora biti jedan invalid ,ali nadam se da neće./sestra moga muža ima cerebralnu paralizu isto/.
Eto za sada toliko i puno pozdrava svima i HVALA svima na čestitkama za rođendan.Svaku sam mu čitala i bilo mu je drago.Tako je i na Facebooku mom primao čestitke i veselio se.
Ugodna vam treća adventska nedjelja!
