Esfahan
14.11.2007., srijeda
|
Autobus za Esfahan je kretao u pola dvanaest navecer, karta kosta 4500 sto je nekih 23 kuna, a ovaj puta sam dobio cak tri tortice i sok, usluga u prijevozu postaje sve bolja i bolja ali filmovi su i dalje losi i preglasni na uga buga jeziku. Na greskama se uci, tako da ovaj puta sjedim na prvom sjedalu u redu pokraj suvozaca, kako ne bi bilo opet mrkih pogleda s bradatim likovima koji nisu spavali danima i onda ti sjede na sjedalu ispred. Uspio sam se fino raspruzit, noge sam stavio skoro pa na sajbu, ali vozacu ne smeta, gricka lepinju i toci si caj iz termosice tokom voznje u kojoj svako vozilo koje zaobilazi mora upozorit trubljenjem. Zaklopis oci, mislis si fala bogu pa se ovaj u kravati pokraj mene konacno malo maknuo i ne slini mi vise po rukavu, taman namjestis ljevo koljeno da bude u dobrom polozaju na desnu nogu kad odjednom BEEP, BEEP. Pa ti poslovnjak kenja jel ti zaista trebala ta cigareta dok je bus stajao samo pola minute, jer moras gazit preko njega da bi izletio van. Pokusavam ga ubit ninja pogledom ali ne pali pa opet nastavljam ploviti po zemlji snova. Budim se oko pet, dosta rano jutro novoga dana ali prvi zajeb u nizu vec slijedi. Bus uopce ne vozi na drugi terminal u gradu kako mi je bilo receno tokom kupnje karte u Teheranu. A novom domacinu Meisemu sam rekao da cu ga probudit tek u sest pa jos moram ubit tih sat vremena. Ali vrijeme brzo leti u potrazi za wcom i telefonskom karticom. Taksi je isto odmah pred vratima pa si mislim dobro, krevet je blizu, jee. Dogovorena cijena je 2000. Vozilo je neka njihova lada samo deset godina starija i sto puta skrsenija od onog sto se moze jos jedva naci kod nas na cestama ali se cesto vidi u Sarajevu ili Beogradu. Stizemo pred neku zgradu i ocito je da to ne moze biti to. Ja moram u neboder a ovo je prizemna zgradica. I onda jos nesta na cirilici. Trljam si oci i gledam wtf jel nije neki farsi, kad ono ruska ambasada. A krkan od vozaca im jos zvoni u sest ujutro. Rukama i nogama mu objasnjavam zajeb pa idemo zajedno trazit nekog da nas prosvjetli kuda trebamo. Prodavac u trgovini pokraj zna kvart pa nas salje u tom smjeru. Vozac mi daje do znanja da ce me veselje kostat jos 2000 vise. A meni ne preostaje nista drugo nego OK, OK. Stizemo u grad ruza, kako bi u prijevodu bilo ime kvarta u kojem se trenutno nalazim. Hrpa zutih zgrada iza impresivnog brda. Vozac ocito ne moze pronac pravu adresu jer me vrti u krug po treci put pa stajemo kod telefonske govornice da mu moj novi domacin objasni gdje i kako. Opet vozimo tri kruga, vracamo se na skoro isto mjesto i lik mi govori to je to. Gledam ja njega i mislim si dida, jebem ti lebac ali sta mi preostaje nego mu dat pare. I jos me cigan odere za 2000 milje vise jer mi rukama objasnjava kako cetiri moze biti sest na uga buga jeziku. I nista izlazim ja van na cestu, vadim ruksak, oko mene ima nekih 100ak zgrada a svi natpisi i brojevi su na farsiju. Hrpa ekipe ide na posao, uglavnom zene, tu i tamo neki normalni lik a uglavnom bradati u cudnim hlacama. Pokusavam procjenit po izgledu koji vara tko bi od njih mogao vladati engleskim jezikom. Ide neka cura, aj dobro da vidimo kak ce to bit. Nabacujem klasicni smjesak od uha do uha i EXCUSE ME, DO YOU SPEAK ENGLISH? iz daljine dok joj prilazim. A ona cini dva koraka unatrag na jedan moj korak unaprijed. Ocito joj je engleski nepoznanica, ja brijem da je zgrada desetak metara nize ta u koju moram doci ali ne znam koje je zvono broj 84 na koje trebam pozvonit. Dobro da vladam raznim jezicima medju kojima najbolje onim rukama i nogama pa joj pokazujem 8 i 4 prstima. RING DING ti meni na 8 4 .OK, OK? spika. Shvaca ona da ju hocu odvuc u haustor pa joj frka. Nego de ti meni ring ding pa bjezi, stisnula je na zvono i zbrisala ko da ju je struja pukla. A meni nitko ne otvara pa kuzim da su se zajebi dana nesta gadno zaredali za tako rano jutro. Ajmo sad u misiju trazenja mobitela. Sljedeca zrtva mi je neki afganistanac. Ocit je po dugoj bradi i klasicnoj nosnji, u njegovom slucaju dugim hlacama, prljavo, pravo sljakerski. Ne zna engleski, nema mobitel ali ima impresivno zute i pokvarene zube. Ionak ne kuzim sta mi uga buga pa gledam sta je pojeo za dorucak dok mi melje. Ide neki lik, izgleda normalno, aj brate pomozi mi ti. Engleski po obicaju nula bodova, pa jebem ti vise, sta mi nisu valjda lagali u skoli dok su mi rekli da ga moram ucit jer se koristi ucijelom svijetu? Par pantomimicarskih pokreta kasnije i zove broj koji mu pokazujem na komadu papira. Spika s Meisemom pa mi ga daje, kaze mi cekaj tu di jesi, kazem ja dobro. Cekam ja i cekam a njega nema pa nema. Ajmo opet po mobitel, lutrija gledanja u ljude i procjenjivanje tko govori engleski nema smisla jer stalno gubim. Neki klinjo odjednom spika, ja sretan ko nova godina. De mali nazovi ovaj broj ovdje i reci mu samo tocnu adresu gdje se nalazimo. A mali uzima kemijsku i nesta pise. Moze, napisi mi ak ces tako. Vraca mi blok, u njemu njegovo ime i broj mobitela. Gledam ja njega, da sam mu profesor dao bi mu dva komada, kakvo ti je to znanje jezika, sta ce meni tvoj broj moba brate? Okrecem se u potrazi za novim zbunjenim Irancom kad li stize moj domacin. Zapravo sam cijelo vrijeme bio nekih 100ak metara od njegovog stana. Idemo gore na cetvrti kat, stize i cimer koji me je otisao trazit po kvartu. Vec je proslo osam, ekipa mora na faks a ja cu u kinderbett do jedan pa cemo smislit neki pakleni plan za poslijepodne. Bude me s ruckom kojeg su mi donjeli iz menze. Hrpa rize prelivena necim zelenim s dijelicima mesa i grahom. Nije lose ali bi ja malo vise zacina stavio da sam kuhao. Pricamo o svemu i svacemu ali uglavnom o informatici koja je obojici cimera zanimanje i pasija. Pokazuju mi hrpu websiteova koje su crackirali klasicnim sql injectionom. Pregledavam domene, ima jedna hrvatska pa mi pokazuje sta sve ima gore na serveru. Vidim, nece biti lose vamo, dva laptopa i ekipa koja zna posao i jos mi obecavaju pomoci oko nekih pluginova za moj sajt. Stize i njihov kolega matematicar. Lik je zivio u Japanu i po Europi, programira inace i sudjeluje u razvoju nekih igara. Govori mi o tome da bi najradije zelio imati europski standard sto se place tice ali da moze zivjeti vamo u svom rodnom gradu. Bio je svugdje ali je doma ipak najbolje, unatoc tome sto ces voziti trosni Kia Pride umjesto nekog bjesnog porschea da si u silicijskoj doljini. Vozi nas sve do centra grada gdje idemo u razgledavanje ogromnog trga. Nisam nosio fotic ali sam vidio milijun dobrih prizora ovdje u Esfahanu. Milijunski grad i stara arhitektura, sveskupa okruzeno visokim planinama uz pustinjski suh zrak i vecernju hladnocu. Svidja mi se puno vise od Teherana i Tabriza, gradova koje sam posjetio prije. Idemo na veceru, sjedi se po obicaju na tepihu umjesto za stolom. Stizu naruceni iranski specijaliteti, zaboravio sam sva imena ali cu se sjecati necega zutog, slatkog prelivenog crvenim kiselkastim komadicima voca. Jogurt pomjesan sa secerom, posebnim zacinima zbog kojeg je sve skupa zuto i kokosjim vratnim mesom. Dosta je ljepljivo, podsjeca na neku zvaku dok se razvlaci po tanjuru ali je ukusno i slatko za jesti. Sveskupa mi samo malo negdje u pozadini glave smeta da ima pileceg mesa i da nije potpuno veggie. Nije da sam vise iskljucivi biljojed, proslo me to razdoblje zivota, ali mi je cudno jesti slatko s mesom i to jos vratom od kokosi. Ali dobro, neka im bude, treba sve probat. Ja dobivam neke kao mesne kugle, vise me podsjeca na cudnu vrstu rize sa raznim zacinima umotano s eventualnim tragovima neke zivotinje. Cimer broj jedan ( obojica se zovu Meisem, jednom je to nadimak jer mu je ime Ali a drugom pravo ime ) neku mesnu juhu u cudnoj posudi, cimer dva i matematicar istu smjesu neceg polumekanog sivog i zeleno bijelog. Mesna juha se inace prelijeva preko sitnih komada lepinje, cudna posuda se posluzuje s jos cudnijom metalnom polugom kojom se preostalo meso gnjeci u sitne komade. Svako jede pomalo od svega pa na kraju i dijelimo racun, svako po 3000 ( 15ak kuna ). Meni osobno nije lose za probat ali nije bas da bi do kraja zivota bio sretan da moram jesti samo takvu vrstu hrane. Mislim da ima premalo zacina a i okus je, najblaze receno, relativno zanimljiv za moje osjetljivo nepce. Tokom voznje do jednog od mostova jedemo klasican iranski sladoled jer je po misljenju domacina to nesto sto moram probat. Nije lose, moze sutra jos jedan sto se mene tice. Setamo se mostom ispod kojeg sjede i stoje razni ljudi, od mladih s cigarama u ustima do starijih koji pjevaju neke svoje narodne pjesme. Uz sum vode, svjetlo lampi, definitivno egzotican osjecaj. Nisam vidio jos mnogo toga od ovog grada ali znam da ima hrpa mjesta koja valja obic i posjetit u iducih par dana. |
