Biser nastaje u ranjenim skoljka. Bol, koji ih razdire, pretvaraju one u draguljama.
Agori mou, kardula mou …moro mou sorry ma eho vrei kallitero agori
Decko moj, srce moje … my baby oprosti al nasla sam boljeg decka od tebe…
Zar je toliko lako rjec nekome volim te, ne mogu bez tebe, pa nakon toga rjec ti si niko i nista, zar je toliko lako igrat se necijem srcem, ko da je neka lutka, pokidas glavu, nogu, obuces je kako hoces, pa sljedeci dan sastavis sve to i ona se smije istim osmjehom ko da se nista nije desilo. Cak i lutkama koje su unutra prazne, koji put razmazes osmjeh pa i one se ne smiju, a kako to ljudi dozive..hmm
Sto je to u ljudima koje ih tjera da traze nesto vise, nesto bolje, kad vec neko ima sve trazi jos, dal ta avantura i vozbuda je to sto nam dokazuje da smo zivi?
Volimo zasto hocemo da budemo voljeni i da nam se uzvrati sa istom mjerom al.....povredimo nekoga jer smo bili povredjeni ranije od nekoga...il onako od dosade da nam bude zabavnije kad je neko tuzan. Ne mogu uopce to razumjeti kako moze neko da bude sretan kad drugome ucini nesto ruzno i rastuzi ga, zar mozda osjeca se superiornim od njega, misli da je iznad njega kad je on tuzan i dotucen i boli ga? jedan pjesnik je rekao " ljudi su pokvarena rasa prljava i zla i ko' ljude sluša taj uvjek nastrada "
ja nikad nisam znao kad volim i koga cu voljeti, svoju prvu "pravu" ljubav sam sreo cak sa 20 godina, prije sam samo mislio da volim i da znam voljet, sve te cure su bile valjda priprema za ono sto je bilo kasnije...njima onako sam im pricao volim te bla bla drn drn al varao sam se, ljubav je nesto veliko, dogodi se bez da hoces i onda kad ne ocekujes, kratko traje, dok traje je ljepo i divno, osjecas se kao na sedmom nebu, sve ti je pink nista ti nije vaznije od nje, sve zaboravljas i ostavis zbog nje, das joj srce, dusu, odnese te u raju, al nakon toga spusti te u paklu, zivis u tugi, uopce ne spavas, ne jedes, sve ti je crno ispred ocima, najgore je ono sto ne ostavi te i zabavlja se sa tobom kad pozeli, ubije te u pojam , baca te gde pozeli, napravi od tebe niko i nista, ubije sve u tebi, nema je dugo vrjemena i pojavi se odjednom onako ko u snu, bez imalo stida za koji minut al dovoljno da te unisti, a nakon toga ode nasmijana i sretna i ostavi te da se savijas od bola. trebao bi imat srce od kamena da bi to prezivjeo, da bi mogao zivjet nakon toga. svi kazu vrjeme prodze vrjeme ljeci sve, al lazu da vrjeme lijeci rane sve, zaboravis malo, promjenis do odredzene mjere, postanes hladan, zatvoris se u sebi, bojis se od svakoga koji ti kaze da te voli, ne vjerujes nikome, postavis oko sebi neki stit koji odbaci svakoga ko zeli da bude pored tebe i uistinu voli, i naravno povrjedis ga misljeci da on laze. Trebalo mi je puno vrjemena, puno neprospavane noci, puno suza prosutih po mom licu , da zaboravim na ljubav, da zaboravim na bol koju ljubav donosi, nikad nisam vjerovao da cu ikada opet otvorit svoje srce nekome, da cu ga osjecat tako hmmm toplo... nasao sam puno cura, nakon nje, al sve su bile iste, cure ko cure, grudi, noge, dupe, bla bla, tjedan, dva, mjesec, pa postane ti dosadno, bez imalo zara i osjecanja, radis sve po refleksu, ono ko zivotinje sto rade, da uspokojis svoje zelje, smiris hormone, da prodze vrjeme, razbijes monotoniju nakon posla. Pravis se hrabar, pretvaras u nesto koje nisi, na licu osmjeh, al onaj lazan, unutra bomba koja ceka da se detonira, i izbuhne , unisti sve oko mene i u mene..
Al jednoga dana onako ko i prvi put sreto opet nekoga sasvim slucajno, dzes bono... " znam da nije pjesma ova za veselje i svatovac al ja moram cut tu romansu" sve je bilo na osnovi zezanja i sale, neslane i slane, minusima i plusovima, dok nekako nije postalo malo serioznije, nisam vjerovao mojim osjecanjima, mada su postojale lagao sam sebe da je opet ista prica... cura ljubav, njeznost, osjecanja..drn drn al prosli su dani... nisu prestali ta osjecanja koja su bila u meni, cak su postala veca i veca, probao sam nekoliko puta da ju natjeram da me mrzi, da ju dokazem da sam los i nisam za nju, da ce je boljet sve to, ..nisam uspio, a sudeci po svemu cak i povredio pomalo, pa rjesio sam unatoc svemu da slusam svoje srce. Bio je to pomjesan osjecaj, straha i srece, strah od bola sa proslosti, i srece od toga sto cu je cut taj dan, strah od toga sto je bilo nekako brzo i prerano, mozda nisam bio spreman prihvatiti tu priliku da opet budem sretan. Na pocetku onako rezervirano, htio polako da mi dokaze sve to koje mi je pricala, al ne rjecima nego postupcima, koji put nije joj islo sa ruke al koji put znala je da udze u moje srce i dodirne do samog dna, ko niko pre toga, koji put znala je bit originalna i preslatka, al znala je bit i gora nego pacientice na poslu...dani su prolazili , leptirici u zeludcu su poceli ljeteti sve vise i vise, sve dok nije dosao taj dan, od kog sam se i bojao, dok me ona voljela i trudila se da mi dokaze da me ... voli, ja sam bio nekako pomalo rezerviran u svemu tome, a kad sam ja najzad otvorio svoje srce i zavoljeo je, nakon tolko godina osjetio car ljubavi i dokazao sebi da nakon ljubavi dodze veca i jos ljepsa ljubav, .... ona je otisla kako je i dosla, nije rekla nista nego otisla... ostali su samo njene rjeci o ljubavi.... ispalo je da sam bio u pravu... da ljubav samo donosi bol... da je samo prica u bajkama ... u lektirima za 1 razred da je samo privremena, dok se pokrije neka bol, sakrije neka tuga.. pa kad sve prodze ode po potrazi na novoj ljubavi... da je to samo neka igra, al bar nadam se da je uzivala u igri sa mog srca, i da se dobro provela... da se zabavljala... nakon ovoga mislim da necu jos dugo dugo otvorit svoje srce, bolje da sam sam nego neko da igra sa mog srca :( ko da je lopta na nekoj tekmi pa udara ga kako stigne i gde stigne, razbaca ga svuda.. dok se ne pokida... moje srce je sad ostalo bez vazduha, trebace vrjemena dok se napuni opet vazduhaom pa da bude bacano opet na sve strane...
" Srce je moje violina sto je diras kad ne znas da sviras, nemoj da kvaris najlepse zvuke, mesto pjesme zasuces jauke "
" kad covjek voli zenu salje vojske da joj traze, kad covjek voli zenu sam sebe vara sam sebe laze
kad covjek voli zenu pise joj pjesme i cuva straze, kad covjek voli zenu na sve je spreman, OSIM DA JOJ KAZE "
