Istinita priča o ugostiteljstvu...

Ako netko ovo ikada pročita, naleti na ovo ili nekim slučajem čuje za ovo od nekoga... Znajte da je jedina poanta ovoga da vas spriječim i da vam na neki način pokažem pravu sliku o svemu, te onda možda nećete učiniti istu pogrešku koju sam ja te mnoge moje kolege...


Svi sanjaju biti idealni konobari, na sezonama zarađivati veliku lovu, cijelu zimu sjediti doma i glupirati se, izlatiti, piti, šmrkati te biti glavne face u svojem društvu, dok vaši vršnjaci rade za 2 puta manje novaca, a sada bih želio da saznate istinu koja leži iza svega, te koja je žrtva ovog posla na high end lokacijama te pozicijama, čega se morate odreći odmah sada iako niste svjesni te kakva vrsta osobe možete postati za sebe, svoje prijatelje, obitelj te sve ostale oko vas, koja slika će njima biti vidljiva te ultimativna cijena koju ćete platiti za to sve na kraju priče, ukoliko sretno prođe.



Sa 22 godine slučajno sam se zaposlio u jednome od najskupljih, najekskluzivnijih barova u gradu Zagrebu, došao sam preko oglasnika na razgovor za posao konobara u restoranu čiji koncept nisam poznavao te se nikada ranije nisam susreo sa takvom vrstom hrane, publike ili bilo čega za što sam do tada mislio da postoji, a već sam tada imao 3 godine divljih sezona iza sebe po nekim od najvećih te najboljih klubova na našoj obali koji su slovili kao top destinacije za partijanje...


Pri dolasku na razgovor ostao sam šokiran veličinom projekta, od toga da pričam sa nekim od najboljih kuhara europe, ljudi koji su radili u najboljem restoranu na svijetu, do ljudi čije sezone ne idu ispod 20ak do 30ak tisuća eura u trajanju od 5 do 6 mjeseci.
Za jednog klinca koji je iz lokalnih birtija da ih tako nazovemo prešao naglo u clubbing i odlično se snašao u tome, pojam od 40 ginova te 30 whiskey selectiona pa do 200 etiketia vina u vinskom podrumu od 160 kvadrata u centru zagreba, sve je to bilo pomalo predojmljivo te se činilo nerealnim...


Kako bi bolje upoznao lokal, kolege i sve ostalo te zbog potrebne zarade, vikendima sam i to prije samog otvaranja restorana koje je trajalo mjesec i pol dana, radio kao peraja u baru tog all in one koncepta. Kako smjestiti i gdje uklopiti dijete koje je zarađivalo mjesečno 5 tisuća kuna po birtijama, na sezonama po 10 mjesečno, kamo, kako te zašto ga smjestiti i objasniti mu da je prvi vikend samo zato što je prao čaše dobio za 3 dana 500 eura bakšiša, dnevnicu o kojoj da ne pričam te poljubac od naše poznate pjevačice, u 3 dana jedan klinac je prošao više nego u cijelom životu do sada.. Nije li to malo prevelik udarac i šok za realno jedno dijete koje nije do sada bilo svjesno da može u tri dana zaraditi ono za što njegovi roditelji rade cijeli mjesec..


A to je realno, samo početak svega...