DVD Zaprešić

Bliži nam se Valentinovo, dan zaljubljenih... Ali to nije samo dan zaljubljenih, nego i pravih i iskrenih prijatelja i prijateljstva koja treba cijeniti... Ovom prilikom ću Vam ispričati jednu priču o jednom prijateljstvu jednog dečka i jedne cure...


(svi događaji i likovi u ovoj priči su izmišljeni i svaka sličnost sa stvarnim životom je sasvim slučajna!!)

Da počnem...

Ona? Studentica je 2. godine farmacije. Rođena je....... (cure se ne pita za godine!!!!) Živi u Starom Čiču, gdje je član dobrovoljnog vatrogasnog društva iz istoimenog mjesta, njihov Navalni 1 u nadaleko poznatoj vatrogasnoj ekipi... Naravno, cura velike volje i znanja o svemu, ne voli se slikati, introvertitana, pomalo stidljiva, ali... tko nije? Možda (čak i sigurno!!) je nepravedno, ali ona je osoba koja voli biti u pozadini i naprijed gura druge, dok sebe sama zapostavlja ... Uglavnom... u ovoj priči ćemo ju zvati... kako? može Petra...

On? Tomislav, student 4. godine PMF-a. Član DVD-a Zaprešić, i tamo je trenutno njihov Vodni 2... O njemu dovoljno jer je on sada sporedna uloga...

Dakle, ovako... To poznanstvo je počelo sasvim slučajno, od prvih sms poruka 11.7.2003. godine (ali tko pamti dane:), no, ne bi ni ja da to slučajno nije bio moj ''praznik'' he he), do upoznavanja koji dan kasnije, i nakon nekoliko mjeseci razvilo se jedno veliko prijateljstvo koje ne bih mijenjao za ništa... 4 godine poznanstva nisu puno, ali ako se nađe dvoje ljudi istih razmišljanja i pogleda na život, onda je... Malo-pomalo kako su dani i mjeseci poznanstva odmicali, prijateljstvo se sve više razvijalo, dok nije (bar tak ja mislim) došlo do razine da jedno o drugome više znaju nego sami o sebi i povjeravaju si stvari koje ne zna nitko drugi osim njih...:) No mjesta za napredak ima i sad...

Ok... kako bi matematičari rekli, tu je sve evidentno i ne treba dokaza pa priča time i završava, ali fizičari uvijek traže dokaze i postavljaju pitanja zašto je to tako (poput, zašto je trava zelena, zašto se Zemlja okreće...), pa evo (dooosta skračeno)... U meni teškim trenucima, kad god bi zatrebao neki savjet ili se našao u nekoj ''čudnoj'' i naizgled bezizlaznoj situaciji (bilo nešto iz običnog dnevnog života, ljubavi, škole i svega što Vam padne na pamet), i kada bi se njoj obratio za pomoć, uvijek je bila tu i nikad nije rekla da nema vremena za mene i takve gluposti, nego je uvijek žrtvovala svoje vrijeme i, iako toliko mlada, davala vrijedne i korisne savjete, a u zadnje vrijeme i pomoć oko zadataka iz kemije.. Da ne bi mislili da su se savjeti tražili samo sa jedne strane, bilo ih je obostrano... Trebala je i ona neki put pomoć oko zadataka iz fizikalne optike (ali se nisam baš proslavio:), i oko još nekih pitanja, ali ne smijem o tome... Ali ako će biti i sljedeći put nešto, znaš da na mene možeš uvijek računati..

Iako neki misle da su najbolja prijateljstva muško-muško i žensko-žensko, ja se sa time ne slažem, i mislim da su najbolja miješana (muško-ženska) prijateljstva... nadam se da ćete se složiti sa mnom... Prava prijateljstva, kao i prave ljubavi su samo jednom u životu, a ja sam prijateljicu već pronašao...

Na kraju: PETRA, HVALA TI ZA SVE!!!!!!!!!!!!
Eto, toliko o tome...



I za kraj, jedna posveta jednoj ... hmm... jednoj...:)
(starije generacije vjerojatno znaju pjesmu, a mlađe... naučit ćete..)

Između mene i tebe sad netko treći stoji,
A ludo srce moje ne prestaje da voli.
U moj se život mali toliko tuge slilo,
Sreće u mom životu samo je sa njom bilo...

O ludo srce moje, plači sad nikog nema,
Večeras ćemo piti, ona je tuđa žena..
O ludo srce moje, plači sad nije važno
Večeras ćemo piti, za jedno srce lažno..

Za stare i nove boli, većeras ja ću piti
O ludo srce moje, tako je moralo biti.
U moj se život mali toliko tuge slilo,
Sreće u mom životu samo je sa njom bilo...

O ludo srce moje, plači sad nikog nema,
Večeras ćemo piti, ona je tuđa žena..
O ludo srce moje, plači sad nije važno
Večeras ćemo piti, za jedno srce lažno..

(nije sve baš tak crno, ali mi se pjesma sviđa...)