Ogledalo beskonačne ljudske gluposti

subota, 06.10.2018.

Biciklistička prometna (ne)kultura

Vozačka kultura u Hrvatskoj je na niskom nivou. Međutim dok su po tom pitanju svi pogledi uprti u vozače raznih motornih vozila, a koje se nakon bilo kakve nezgode, pogotovo one sa smrtnim posljedicama, od strane medija i javnosti etiketira kao "divljake na cesti", "nedogovorne manijake", "opasnost u prometu" i slično, malo tko gleda prometnu kulturu ostalih sudionika u prometu. Posebice biciklista kojih danas u prometu ima sve više i više.

U zadnje vrijeme biciklisti sami sebe pokušavaju prikazati javnosti kao "jako ugrožene" i "žrtve u prometu". Da. Događa se da tu i tamo strada neki biciklist zbog nekog neopreznog vozača. Takve stvari jesu tragične. No događa se i to da biciklisti stradavaju i zbog vlastite neopreznosti. Samo što to nitko od samih biciklista ne želi priznati, i o tome se u medijima ne govori. Zaboravlja se da svaka medalja ima dvije strane.

Ne kaže se uzalud da čovjek prvo treba sam paziti na sebe, da bi onda mogao očekivati i da drugi paze na njega. Međutim neki svoje neodgovorno ponašanje u prometu uporno koriste kao izliku za to da bi "drugi trebali jako paziti na njih", smatrajući de facto da se u prometu imaju pravo ponašati kako god žele, a ako im se nešto dogodi, da je isključiva krivica "onih drugih".

Evo samo nekoliko stvari koje neki biciklisti svakodnevno rade u prometu.

- voze gledajući u mobitel
- voze sa slušalicama u ušima
- voze bez držanja upravljača
- voze bicikle bez svjetala i katadioptera
- ne nose reflektirajuće prsluke i kacige
- ne daju signale rukama kada namjeravaju skrenuti
- voze u suprotnom smjeru od dozvoljenog
- izletavaju na pješačke prelaze bez zaustavljanja i gledanja
- voze po kolnicima gdje postoje iscrtane staze na pločniku
- ignoriraju prometna pravila, znakove i semafore
- ne voze uz rub prometne trake
- guraju se između drugih vozila
itd.

Ako ovo nije neogovorno ponašanje u prometu, što onda jest?

Štoviše, ako se prouči malo bolje, može se uočiti da su te stvari zapravo gotovo identične onome što rade i neki neoprezni vozači motornih vozila. Da u kojem slučaju netko motornim vozilom obori biciklistu koji počini neku od gore navedenih stvari, naravno svi će se a priori obrušiti na vozača motornog vozila.

Štoviše, biciklisti se čak i bune kada im policija naplati kaznu za neki od tih prekršaja, pokušavajući to demagoški prikazati kao "hajku na bicikliste" i slično... Valjda vjeruju da prometni zakoni i pravila na njih ne vrijede? Vozače se zbog prekršaja kažnjava, dok bi se biciklistima teške prometne prekršaje možda trebalo tolerirati? Ima onih koji doista misle tako.

Uz to, da ne bi bilo zabune kod onih koji imaju problema sa nerazlikovanjem pojmova (kod nas čest slučaj, op.a.), prometna (ne)kultura i infrastrukturni problemi su dvije zasebne kategorije i jedno ne uvjetuje drugo. Prometna kultura je stvar samog sudionika u prometu, tj. njegovog ponašanja u prometu. Postojala infrastruktura ili ne.

Osim toga, infrastruktura, tj. nedostatak iste, je jedna od stvari oko koje biciklisti (i njihov sindikat) jako zanovijetaju. Da. U Zagrebu nema puno biciklističkih staza, a one koje postoje im iz nekog razloga "nisu dobre". Uz to, dotični ne prihvaćaju "ne" kao odgovor. Konkretno, na nekim mjestima fizički nema prostora za zasebnu biciklističku stazu, dok na drugim mjestima je sama konfiguracija ulice takva da biciklistička staza nema smisla, ili pak nema novca (izvođenje bilo kakvih radova na cestama ima svoju cijenu, nije besplatno, postoje troškovi materijala i radnika op.a.). Isto tako, puno se prigovora zbog nespuštenih rubnjaka na pješačkim prelazima. No s druge strane, tamo gdje na pješačkom prelazu nema iscrtane biciklističke staze, normalo postavljeni (neupušteni) rubnjaci su vjerojatno jedini način da se se bicikliste natjera da uspore, stanu i guraju bicikl prilikom prelaska zebre.