Govorit ću vam o dvoličnosti...

Neki ljudi su dvolični, i to znam iz lekcije koju su mi roditelji ispričali...
No kako sam uz sebe u životu imala prave prijatelje,
koji nisu bili takvi nisan mogla vjerovati da postoje i takvi ljudi...
No jednog lijepog oblačnog dana...
Sam se i uvijerila da je jedna osoba o kojoj sam mislila da je super, dvolična...
Svi su govorili da je kučka, kurvetina, glupača
No ja nisan virovala ljudima, čak san skoro izgubila zbog toga prijateljicu...

Danas su ljudi pokvareni... Imaš dva-tri prijatelja, ali baš prijatelja kojima možeš sve reč i povjerit se, ostalo je sve gluma...
Znamo mi i oni koji su tu pokvareni da to nije uredu... No sve je uzalud, kao što kažu "preko noći se nemožeš promijenit" ( no mislin da se ona neće promijenit cili život )

Meni je žao što san bila tako glupa, meni je žao što sam vjerovala, meni je žao što sam naivna...

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.