The ferris wheel, the wheel of fate caught her eye. And it became the dream of her whole life.
Beautiful illusions
Online diary since 13/12/2008
Sreća? :)
Sloboda
Knjige
Muzika
Obitelj
Prijatelji
Putovanja
Ples
Sport
Priroda
Sunce
Ljeto
Plaža
Jobs fill your pocket. Adventures fill your soul.
Fouras, Francuska
Lyon, Francuska
Torino, Italija
Milan, Italija
Verona, Italija (2)
Široki Brijeg, BiH
Međugorje, BiH
Ohrid, Makedonija (2)
Csepreg, Mađarska
Kőszeg, Mađarska
Klagenfurt, Austrija
Zürich, Švicarska (2)
Luzern, Švicarska
Prag, Češka
Češky Krumlov, Češka
Dresden, Njemačka
Berlin, Njemačka
Nürnberg, Njemačka
Beograd, Srbija
Târgoviște, Rumunjska
Bukurešt, Rumunjska
Constanta, Rumunjska
Sofija, Bugarska
Çorlu, Turska
Istanbul, Turska
Edirne, Turska
Herceg Novi, Crna Gora
Beauvais, Francuska
Saint Aubin en Bray, Francuska
Balagny sur Terrain, Francuska
Sokobanja, Srbija
Cork, Irska
Bled, Slovenija
Bohinj, Slovenija
Cannes, Francuska
Agen, Francuska
Ljubljana, Slovenija
Budimpešta, Mađarska
"I never think of the future. It comes soon enough."
"Life has no limitations, except the ones you make."
"Anyone who has never made a mistake has never tried anything new."
"Gravitation is not responsible for people falling in love."
"Peace cannot be kept by force. It can only be achieved by understanding."
"We can't solve problems by using the same kind of thinking we used when we created them."
Nobody can go back and start a new beginning, but anyone can start today and make a new ending.
Life is an opportunity, benefit from it.
Life is beauty, admire it.
Life is bliss, taste it.
Life is a dream, realize it.
Life is a challenge, meet it.
Life is a duty, complete it.
Life is a game, play it.
Life is a promise, fulfill it.
Life is sorrow, overcome it.
Life is a song, sing it.
Life is a struggle, accept it.
Life is a tragedy, confront it.
Life is an adventure, dare it.
Life is luck, make it.
Life is too precious, do not destroy it.
Life is life, fight for it.
People are usually afraid to say what's on their mind.
BELIVE IN YOURSELF!
Never take life too seriously. Nobody gets out alive anyway.
Don't be afraid to see what you see.
Budi u mom naručju sve do svitanja, a onda ostani još malo.
You never really stop lovin someone, you just learn to try to live without them.
Voli me kada to ne zaslužujem, jer tada mi je ljubav najpotrebnija.
"Since I was a kid, I've been a dancer, and, of course, I'll always be a dancer till the day I die."
The right thing to guide us is right here inside us.
There are so many people out there who will tell you that you can't do it... What you got to do is turn around and say: WATCH ME!
Ako pogriješiš put, možeš se vratiti; ako pogriješiš riječima, ne možeš.
Blato može uprljati biser, ali ga ne može pretvoriti u blato.
Bolje je jednom vidjeti nego stoput čuti.
Ako se suzdržiš u trenutku srdžbe, izbjeći ćeš stotinu dana žalosti.
Junaci pobjeđuju suze.
Govorili su kako imaš prekrasne oči, zavodljive usne, a tek stas.. Sve sam to, eto, imala, a u sjećanju mi ostala samo tvoja leđa. Na njih me nitko nije upozorio, a najbolje ih pamtim.
I nisu najteže prve riječi, već posljednje.
Adjustment: murderscene
Nemam ovdje dovoljno mjesta da napišem sve od tih 365x2 dana, ali mi uglavnom prvo u glavu dođu ružni događaji koji su me obilježili u tom periodu. Često sam znala čuti priče da ti kad-tad ljudi okrenu leđa, pa dobiješ nož u svoja, pa se sve promijeni... Isto tako da je život težak, da se moraš pomiriti s činjenicom da neki odlaze, drugi dolaze, da koji put ostaneš i sam, da će se događati da te izdaju oni od kojih to najmanje očekuješ, kad najmanje očekuješ... I ja im nisam vjerovala! Jer tko bi pomislio da ćeš se raspasti psihički i iznutra u potpunosti zbog osobe s kojom si bio u najboljim mogućim odnosima više od deset godina? Prolaziš i dobro i zlo i lijepo i ružno i svakakvo, i onda na kraju pobereš sablje u leđa, ne noževe. I da, mislim u množini jer je takav osjećaj bio.
Najbolja stvar koju možete slušati je - vlastita intuicija. Govorila mi je neko vrijeme što se događa, ali moje srce naviknuto na dobro od te osobe govorilo je da je intuicija u krivu. A nije bila. Kako sam znala? Jer me ispitivala sva moguća pitanja o osobi koja joj se očito počela sviđati, a koja se jako dugo i meni sviđala. I znala sam. Nisam očekivala da će stvarno odabrati svoju trenutnu slabost iznad mene s kojom je bila jaka jedno desetljeće. Ali je. I nisam očekivala toliku bol, ali je bila tu. Ne samo dan ili dva, već par mjeseci, a postoji i danas.
Nisam bila svjesna sebe niti ikoga oko sebe. Osjećala sam se ko prazna kutija, nije bilo ničega unutra. Isplakala sam ocean, a za što? Da bi mi nakon par mjeseci došlo u glavu da nekima očito nije bitno sve ono od prije... da očito nikad nisam bila toliko važna da bi zbog mene odustala od nečega što bi možda i prošlo. Da sam očito bila toliko loša osoba kroz te godine da sam ovo i zaslužila?!
Ne znam zašto, ali eto... pogodilo me. Ne zato što sam htjela njega, nego zato što je otišla ona. Kada sam ih vidjela, nešto se prelomilo u meni. Ne zato što sam ja toliko htjela biti u njegovim rukama, nego zato što se ona klela da nikad neće tamo biti. Gledala me u oči i lagala, a znala je da hoće. I nakon toga se klela da neće jer zna da ne smije, a opet je to napravila. I lagala je i radila to i opet opet i opet...
Nakon nekog vremena sam smogla snage i oprostila, ne zbog nje, nego zbog sebe. Tada sam bila bez ikakvih lijepih osjećaja... mislim da bi i kamen osjećao više. I odlučila sam da je dosta. I pregazila sam sve što sam do tada prolazila i odlučila da mi je naše prijateljstvo važnije od svega, iako njoj očito nije bilo tako. I bilo je teško. I bolno. Ali...
Ali sada sam svjesna da je istina sve što su mi pričali. Da najdraži odlaze, da dolazi netko drugi. Da se razočaraš do mjere za koju uopće nisi bio svjestan da postoji, ali da je i to dio onoga što te čini osobom kakva si sad. Da vrijeme ne liječi rane, nego da se s vremenom pomiriš s činjenicom da je tako kako je. Da se nikada ne vraćaš na staro jer je nemoguće. Da nema smisla gledati unazad, jer ti je gore kada moraš ponovo pogledati ispred sebe i shvatiti da ništa neće biti onako kako si jednom davno maštao i zamišljao.
Ali isto tako da, koliko god misliš da ćeš u jednom trenu pasti u ponor i nikada ne izaći, dođe netko i da ti ruku. Da ne postoji situacija ili događaj koji se ne može preboljeti; može se sve, pa makar samo u onoj mjeri koja ti dopušta da nastaviš dalje čiste duše. Da si u jednom trenutku ostavljen sam samo da bi vidio da možeš preživjeti, pa makar postao svjestan toga tek nakon dvije godine kao ja... Da uvijek postoji žal za izgubljenim, ali da je ovo novi početak; bilo s njom, bilo s drugima koji su došli kad sam to najviše trebala. I možda jedno od najvažnijeg: da uvijek postoji neki balans.
Jer sam tada više uživala u slobodnim aktivnostima i dala sam više truda za svaku od njih.
Jer sam riješila sve na faksu u roku.
Jer sam u to vrijeme najviše vremena provela s njim. Jer je on bio jedan od mojih izlaza i način bijega od stvarnosti. Jer je, nesvjesno, krpao rupe koje su u meni nastale.
Jer sam tada našla srodne i dobre duše u ljudima koji su do tada bili samo dobri frendovi. I jer su me i oni krpali, bilo riječima, bilo zagrljajima, bilo nečim trećim.
Jer sam zbog svih njih opet cijela osoba svjesna sebe i činjenice da je život prekratak da bi se ubijala ružnim mislima. Hvala hvala hvala hvala. <3 Volim vas!
