budi vjernik

petak, 23.03.2007.

pismo

Jedna djevojka koja je osjetila nemir u svojem duhovnom životu te mi je rekla ovako: Mene je Bog napustio i više ne osječam da je uz mene. Ja se molim ali kao da su te moje molitve samo klapnja. Osječam jedan veliki nemir i bol oko srca jer mislim da me bog ne ljubi već da je okrenuo svoj obraz od mene!

Draga Duda,
mislio sam da sam izgubio smisao za molitvu i pobožnost; ali sam se prevario. Kada molim i razmišljam o Gospodu osjećam mir.

Ali obuze me strah jer Ga nisam dostojan. To je bio razlog moje sumnje u smisao molitve. Ali opet razmišljam i sam sebi se smijem; pa ja Ga toliko volim da padam od straha u ponore njegove milosti, u njegove ruke koje me nose tako da se osjećam kao perce. Zaista vam kažem ako ste s ili u Gospodinu putem molitve, briga vas je za sve kada krenete u život; svugdje će te Ga vidjeti i osjetiti u drugima.

Tako i ti Duda, nemoj posustajati, Bog je tu da te sluša, da mu dosađuješ. Kada dođu teški trenuci sjeti se svoga Anđela čuvara koji ima zadatak da tvoje probleme i taštine rješava ali samo ako se moliš. Milost koja ti je dana od Gospodina, koja je utkana u svakoga vjernika koji se moli, tada se aktivira i pomaže. Znaj da je On kao i blažena Bogorodica Djevica Marija u takvim trenucima samo tebi na raspolaganju. Sveti Bonaventura se jako mučio kada se u njemu pojavila sumnja o prisustvu Božjemu, ali nije posustao. Majka Tereza je u jednom trenutku rekla: «Sestre moje, mene je Bog napustio, tako me iskušava u mojim postupcima». Ako sveci mogu osjećati da ih je Bog napustio, onda kamoli se mi obični grješnici ne bi našli u takvoj situaciji. Ljubav koja nam je dana tj. koja je utkana u nas mora biti upućena u dva smjera. Prvi smjer je svakako prema Bogu, a drugi smjer je upućen prema čovjeku, bližnjemu koji je uvijek u tvojoj blizini. I uvijek i opet ponavljam da čovjek nije nikada sam, jer kako može biti sam ako je u svakom trenutku Bog sa nama. A kako osjetiti da je Bog sa nama? Pa jednostavno, tako što nam je obećao da će biti s nama sve do svršetka svijeta. Moramo se pouzdavati u Božju ljubav jer tako nam nikad neće umrijeti nada. Moramo vjerovati da ljubav uvijek ostane s nama i moramo se nadati da je Ljubav, koja je sam Bog, po onim Ivanovim riječima « Bog je ljubav i tko ostaje u ljubavi u Bogu ostaje i Bog u njemu», ne dođemo do iskušenja vjere. Siguran sam da te Bog ljubi, koji je osjetio ljubav od Oca i koji je sama ljubav. A tako je i primio ljubav od svoje majke Marije koja ga je u svojem krilu dojila i hranila i koja ga je u svome krilu mrtvoga primila, kada joj je mač probo srce kojim nas ljubi. Neprestano moramo zahvaljivati Bogu što nas drži na ovome svijetu. A kako zahvaljivati? Molitvom, ljubljenjem i žrtvom. Sveti Benedikt je u svom pravilu napisao i uvijek naglašavao: «moli i radi». I sveti Pavao kaže: « Molitva bez dijela nije, ni kao djelo bez molitve, ugodno Bogu».

23.03.2007. u 14:29 • 5 Komentara • Print • #

<< Arhiva >>