Slobodni decki i slobodne dame upoznavanja - Pronađi pratnju
petak , 28.12.2018.Najveći balkanski portal za intimna druženja
Click here: Slobodni decki i slobodne dame upoznavanja
Nikada vise necemo sjediti u Istoj klupi, Ni jedno od drugoga prepisivati Zadatke, Ni dijeliti uzinu na odmoru. Odjednom se spusti na zemlju - nikad ne bi mogla napustiti mamu i tatu. Pocela je okretati stranice, osjecajuci se kao da je upravo otkrila novi sloj cokolade nakon što se vec pomirila s tim da je ostao samo marcipan.
Dosla sam u Sarajevo. Svake se godine cijeli tjedan govori o duhovnom pozivu u redovnistvo i svedenistvo.
Upoznavanje radi braka - Veceras ce uistinu morati nazvati Shauna, cvrsto si obeca, a do tada ce se morati snaci na otvorenom moru. Simbolika stavljanja covjeka u raj zemaljski otkriva nam ne fizicku stvarnost, jer ona nije ni postojala, nego onu duhovnu da je raj slika zivota s Bogom.
Putofati - objavila je Francesca. Vanessa se namrštila, pokušavajuci se koncentrirati. Vanessa se ponovno usredotocila na Francescu. Francesca poprijeko pogleda svoju šeficu. Dick se polako okrene prema svojoj ženi. Vanessa ga prostrijeli pogledom koji je pogodio upravo tamo gdje boli. Njegov je mozak bio sicušan, no ona je znala dobro naciljati. Francesca se diskretno nakašlje. Međutim, naiđe na potpuno ignoriranje. Naime, upravo je objavila da odlazi, stoga daljnja ljubaznost s njihove strane nije bila nužna. Dick se nasmiješio svojoj ženi i nonšalantno promijenio temu. Vanessa mu je okrenula ledja i usredotocila se na problem koji ju je trenutacno mucio. Bože, mislila je, današnji dan je vec bio dovoljno loš. Otpila je gutljaj sivog pinota. Tek toliko da može lakše disati. Dick je progovorio prvi, nježno obgrlivši ramena svoje žene. Vanessa zastenje, no Dick je još snažnije zagrli. Vanessa nasloni glavu na njegovo rame, vec potpuno iscrpljena. Dick duboko uzdahne i nježno položi ruke na njezina leđa. Barem ne još mnogo godina. Znao je bolje od ikoga kako je Vanessa savršeno sposobna održati rijec, osobito ako je rijec o principu. Vanessa je slegnula ramenima. Nasmiješili su se jedno drugome. Nakon svih ovih godina Dick Fitzgerald je tocno znao kako zavesti svoju drugu suprugu. Kako znakovito, pomislila je. U jednom trenutku obasjana svjetlošcu, toplo slaveci životno putovanje, a vec u iducem raskomadani testament razocarenja i krivnje koji neizbježno slijede gotovo svaki neznatni životni uspon. Smjesta odluci kako ce morati manje slušati grupu Travis. Kuhinjska su svjetla bila ugašena, a uspavljujuce se raspoloženje spuštalo na njih poput iznenadne magle. Njezin je otac, s raskopcanim gornjim gumbom od hlaca, prelazeci rukom po svojemu trbuhu, laganim, ritmickim krugovima, dirigirao slavljenicku sonatu vjetrova i to iz nekoliko razlicitih izvora. Jo i njezina majka razmijeniše znacajno poglede. Hilda uzdahne: - O, pa tvoj otac je poliglot. Bili još jednom tiho podrigne i nastavi se ceškati po trbuhu, ali sad u suprotnom smjeru. Odmaknula se od stola. Tko želi još caja? Bili je polako i pažljivo dlanom zagladio rub stolnjaka, muški ignorirajuci žensku borbu oko udovoljavanja njegovim željama. Hilda se oslonila na kuhinjski ormaric, namještajuci svoju sivu pregacu, cekajuci da uzavre voda. Bili zavjerenicki namigne prema Jo. Hilda je pretocila uzavrelu vodu u cajnik za posebne prilike. Jo je promatrala svoje roditelje, povremeno se nasmiješivši kad bi se dosjetila da mogu spaziti izraz njezina lica. A onda se tijek njezinih misli poceo mijenjati u epskim razmjerima. Probudila se s mišlju da se kao dvadesettrogodišnjakinja napokon može pridružiti sve brojnijoj grupi mrzitelja rođendana. Sve do sinoc smatrala je kako je jedna od onih sretnika koji uživaju u rođendanima. Shvatila je da je to stoga što je, sve do sad, bila mlada. Dvadeset i treci rođendan, iz nekog razloga, oznacavao je kraj izvjesnog razdoblja i to ocitije nego li glazba iz nekog holiwoodskog filma. Dok su njezini osjecaji nastavljali svoju vratolomnu vožnju gore-dolje, s vecim naglaskom na dolje, obitelj Green je otpocela svoju drugu rundu caja i kolaca u ugodnoj, premda donekle svecanoj tišini. Ubrzo je razgovor ponovno poprimio ležeran ton. Hildinu pozornost nacas odvuce nezgrapno odrezana kriška torte, no ubrzo se pribrala. Roditelji su iskapili caj. Predvidljivost njihova razgovora uvjerila ih je kako se zemlja i dalje vrti oko svoje osi, dok se pred Joinim ocima u bljeskovima ukazivala uznemirujuca vizija rođendanske torte zavitlane prema zidnim tapetima s cvjetnim uzorkom. Nakon što je zatvorila vrata doma, Jo je duboko uzdahnula i krenula prema lokalnom pubu. Trudila se usredotociti na hodanje. Jo je obožavala šetnje. Podsjecale su je na to kako je povezana sa zemljom; s tim živucim remek-djelom reprezentativnog savršenstva koje oduzima dah, Božje djelo koje dokazuje da cuda uistinu postoje, spomenik... Okrenula se i našla licem u lice s Johnom Saundersom koji je tumarao pustom seoskom Visokom ulicom. Kad netko kaže da vam je lice nalik na plosnatu guzicu, samo je po sebi uvreda ma tko to rekao, no kad takve rijeci dođu iz usta Johna Saun-dersa, cije se lice doima kao izokrenuto - bilo je to dovoljno da se Jo osjeca deprimirano. Jo je uspjela nabaciti osmijeh prema bivšem kolegi iz razreda. Johnove su obrve pocele trzati, razjapio je usta dok ga je oblak zbunjenosti okružio poput blijede aure, te je Jo shvatila da mu se mozak ušaltao u vecu brzinu. Odlucila je umaknuti prije nego mu para pocne izlaziti na uši. Dok je koracala niz Visoku ulicu prema mostu, njezin je emocionalni jo-jo najednom naglo poskocio prema gore. Most bi je uvijek podsjetio na prvi poljubac sa Shaunom. Na kraju se mosta iznenada okrene nadesno i krene šljuncanom stazom pored crkvenog groblja, uživajuci u zvuku kojeg je stvarao šljunak pod nogama. Zastala je i osvrnula se na groblje. Vratila se u vrijeme svoje prve popušene cigarete sa Sheilom na njezin 15. Osjetila je trenutacnu žustrinu pobuđenu sjecanjima jo-jo je poskocio , da bi odmah zatim spoznala kako nešto tako prozaicno kao što je cigareta ne može - nije nikad ni moglo - biti silno uzbudljivo. Jo-jo je rapidno padao prema dolje. Postoje izvjesne stvari u životu, pomislila je - posao, prijatelji, ljubavnici - koje covjek naprosto preraste. Zapocnu kao uzbudljivi izazovi, a onda se, dok nisi ni trepnuo, grubo preobraze u ugodnu naviku, da bi se potom smanjili do nevidljivosti. Je li moguce i to prerasti? Naišla je na malu prepreku. O, izvrsno, rekla je sebi, pokušavaš ponovno zabaciti jo-jo. Sama sebe bacaš u depresiju. Zacijelo si vrlo ponosna. Potom je zašla za ugao i, unatoc svemu, zastala kako bi malo uživala u pogledu. Na obzorju su stabla rastegnula svoje tanašne grane na sve strane i gore prema tamnoružicastom i plavom nebu, kao da pokušavaju obuhvatiti nježne pramenove bijelih oblaka. Pred njom su se rasprostrla pusta polja, a idilicnu je sliku upotpunjavao seoski pub udobno smješten, poput zadovoljne macke, između dva brda. Ah da, pomislila je. Na kraju krajeva, život je dobar. Ima nešto u seoskom životu, zakljucila je približavajuci se pubu. Da, definitivno ima nešto u seoskom životu - ne možeš izbjeci seoske idiote. Jo je stigla u pub prije svih. Sjedila je u uobicajenom mjestu u kutu pogledavajuci kroz prozor. S ove strane puba nije mogla vidjeti labuđi pjev sunca, vec je na raspolaganju imala pogled na nebo koje se nadvilo poput teškog poklopca boje ugljena. Odavde biste mogli pomisliti da se sunce nije promolilo citavog dana. Dokono je razmišljala bi li promijenila mjesto, svjesna da bi krajnji dojam bio potpuno uništen pritužbama i podsmjehivanjima svoje klape. Što to nije u redu s njezinim životom, najednom je pomislila. Zaklanjaju li joj svjetlo drugi? Ili je naprosto stvar u tome što živi na pogrešnom mjestu, mjestu na kojem uopce i nema svjetla? Zaustavila se onog trenutka kad ju je tijek misli upozorio na majku, fenomen koji je poceo zvoniti na uzbunu. Sjajna žena, ta njezina majka, ali nipošto osoba s kojom biste se poželjeli zaglaviti u dizalu. Trebala je nešto što bi joj odvuklo pažnju. S naporom se fokusirala na promatranje mracne ljepote koju je nudio pogled. Nije bilo potrebno uhvatiti odraz u prozoru da bi znala što se zbiva iza njezinih leda. Stari Budsie jamacno sjedi za šankom, smiješi se baš svima i polako ispija svoj život. Ostatak momaka polako ce pristizati tijekom veceri, glasno se cerekati vlastitim šalama i pritom skenirati po pubu svakoga s pristojnom kolicinom estrogena i peroksida. Jo je dobro poznavala svakog od tih momaka. Znala ih je još iz srednje škole, bili su pet naraštaja ispred nje. Sjecala se kad je Tom Bath, sa svojom obrijanom glavom i spojenim obrvama, 1990. Kasnije je pricao kako je to ucinio magarac, no svima je bilo jasno što se zapravo zbilo. I naposljetku, bio je tu i Matt Harvey ciji je otac bio mjesni policajac. Matt je pušio travu u školi još od svoje trinaeste, ocajnicki nastojeci popraviti štetu koju je ocevo zvanje ucinilo na njegov ugled u školskom hodniku. Nažalost, nikakva kolicina popušene trave nije mogla izmijeniti cinjenicu da su mu uši nalik na zecje. Vrata su se otvorila i Jo se osvrne. Promatrala je kako se prvo ukazuju jagodicne kosti, a nakon njih se pojavljuje Shaun. To svakako moraš poštivati kod muškarca, pomislila je. Što god da se moglo dogoditi s ostatkom njegova tijela olabavljena cvrstoca trbuha, nagovještaj povlacenja kose i sve više i više bora od smijeha oko djecackih plavih ociju , njegove su jagodice postojane. Gledala je kako baulja prema šanku i vadi svežanj novcanica iz stražnjeg džepa svojih traperica, prijateljski kimajuci barmenu u znak pozdrava. Pomisli što bi se dogodilo kad bi iznenada promijenila svoju životnu naviku. Ne želim Južnjacku utjehu i limunadu! Zbunjenost u Shaunovim ocima. I efekt vala - drugi ce se osjecati primorani promisliti o vlastitom odabiru pica. O tome bi se doista dalo dobro promisliti. Roditelji su suviše šokirani da bi komentirali. S druge strane, mislila je, Shaun je možda iznenadi i pocasti šampanjcem. Gledala je kako prilazi i uputila mu širok osmijeh. Tutnuo je pred nju Južnjacku utjehu, kriglu Guinnessa i veliki buket cvijeca. Cvijece, shvatila je jo-jo pada , bilo je njezin rođendanski dar. Dok se vracao prema šanku kako bi uzeo pice za Jamesa i Sheilu, Jo je nakratko sagledala mogucnost da mu sve to skupa izlije na glavu. Prije negoli su Jo i Shaun iskapili svoju prvu rundu, James i Sheila, druga polovica škvadre, pojave se kraj stola. Skinuše svoje kapute i smjestiše se za ostatak veceri. Sheila je bila Joina prijateljica i mjerilo životnih događaja vec dobrih deset godina, a kakve li slucajnosti, James, njezin dugogodišnji decko bio je stari Shaunov prijatelj iz škole. Cudesnost ove podudarnosti prilicno je zanemariva, buduci da je ipak rijec o malom selu. Ova je cetvorka postala institucija i prije nego što su se uspostavile njihove individualne veze. Sheila se primaknula Jo, cerekajuci se svakom ponaosob i ostavljajuci dramaticnu stanku prije nego što ce odgovoriti. U međuvremenu, James malo navuce svoje hlace prema gore i sjedne do Shauna, nasuprot Sheili. Jo je promatrala kako dižu krigle, nakostriješenih obrva koje valjda oznacavaju muški prostor. Razmišljala je o tome je li uopce ikad cula njih dvojicu kako vode normalan razgovor. Uvijek bi vodili ovu beskrajnu gem - set - mec igru koristeci jezik i mozak umjesto reketa i loptice. Pomislila je što bi se dogodilo kad bi zapravo komunicirali jedan s drugim. Vjerojatno bi kod obojice došlo do spontanog samozapaljenja. Muškarci su nakon izvjesnog vremena spustili svoje krigle i procistili usne šupljine. Sheila se okrenu prema Jo i uruci joj dar. Da ga otvorim odmah ili...? Jo je odložila svoj neotvoreni dar na pod pokraj torbe. Reakcija je bila upravo onakva kakvoj se Sheila i nadala, cak i od Shauna. Cak su i decki u uglu zadahtali. Budsie je nacas prestao piti. Svi su oni poznavali gosp. Cijelo je selo znalo gosp. Jo je ostala preneražena. Jo se još više prenerazi. Weatherspoon ima 300 godina! Shaun je duboko udahnuo. Shaun se nasmije i namigne svom prijatelju preko krigle piva, odobravajuci mu bod u ovom mecu protiv žena. Imao je samo dvadeset I jednu godinu kad smo mi krenule u srednju. Sad su svi zamukli. Weatherspoon kad nas je poducavao! To znaci da smo službeno stari! Kako slatkol - Tko želi još jednu rundu? Imam dvadeset i tri godine! Ovo je moj vrhunac! Jedino cemu se imam veseliti jesu boleštine i udobne cipele. Dvadeset su minuta kasnije Shaun, Sheila i James bili zadovoljni što su je ipak uspjeli nagovoriti da ostane, koristeci se osjecajnim, ali snažnim argumentima. No cinjenica kako joj je jedino preostajala beskrajna vecer s roditeljima - nije im pala na um. Bilo je vec gotovo jedanaest sati kad se napokon uspjela iskoprcati uz uvjeravanje da zbilja želi biti malo nasamo. Ostavila je Sheilu da ocijuka s deckima u uglu, dok je Shaun rasturao Jamesa u biljaru, te polako odšetala do roditeljske kuce, pokušavajuci upiti tišinu, nocno nebo i onaj hrskav miris obecanja kojeg je oduvijek voljela u proljetnim nocima. Jo nikad ne bi prespavala kod Shauna tijekom tjedna, cak ni u posebnim prilikama kao sto je rođendan. Radna etika njezinih roditelja pokazala se strožom od seksualno-moralnog kodeksa, što je podrazumijevalo da se mogu nositi s mogucnošcu njezinog ucešca u predbracnim seksualnim odnosima sve dok se isti nisu odvijali radnim danima. Jo im je zavidjela. Barem su imali u što vjerovati. Ona cak više nije vjerovala u svoj posao. Bilo je to samo još jedno od golemih lažnih životnih obecanja. Gledala je kako se jadikovke oblikuju u paru iz njezinih usta i nestaju u cistom nocnom zraku - dokaz, makar i kratkotrajan, da su njezini osjecaji stvarni. Kao dijete, Jo je uvijek bila među najboljim ucenicima u razredu. Potaknuta oduševljenjem ucitelja, sanjala je kako ce studirati okružena tornjevima i poviješcu, u društvu kolega entuzijasta i nadahnutih genija. Tada je, u dobi od trinaest, gledajuci jedne veceri s roditeljima dokumentarni film, otkrila postojanje izvjesnog podrucja zvanog antropologija. Bila je rijec o proucavanju ljudi i njihovom ponašanju unutar zajednice! Smjesta je objavila kako je to ono što ce studirati jednom kad odraste. Majka je bljesnula ocima iznad svog pletiva, a otac je klimnuo prije nego što ce prebaciti program na Wogana. Jo se nije suviše zamarala roditeljskom ravnodušnošcu spram svojih ambicija. Poput svakog tinejdžera, cvrsto je vjerovala kako roditeljsko mišljenje ne može bitno utjecati na njezin veliki plan. Ali onda, postupno - toliko postupno da nije ni zamijetila kako utire put u njezin mentalni sklop - postala joj je ocita besmislenost želje. U uskom krugu prijatelja, ali i u širem krugu usputnih poznanika, poznavala je samo one koji su studirali na višoj školi. Cak je i Billy Smith, mjesni genij dvije godine stariji od nje koji je pohađao Oxford, studirao medicinu, što je podrucje za koje s pravom ocekuju nagrade. U svakom slucaju, svatko je znao da nema prijatelja, a osim toga roditelji su mu bili Jehovini svjedoci. I sedam godina studiranja! Sedam godina primanja place - 364 tjedna zarade - profuckano! Dok su s druge strane placali za povlastice! Bilo je to osuđeno na propast! Međutim, ti Smith- ovi su se uvijek držali iznad svih. I tako se Jo polako navikavala na ideju kako je tri godine studiranja, samo da bi studirala, bilo zapravo egoisticno, a pored toga i gubitak dragocjenog vremena. Složila se s ocem kako je ovo vjerojatno najvažnije razdoblje u njezinu životu, kada se mora imati na umu kako sve donesene odluke utjecu na buducnost. Bila je pragmaticna i time se ponosila. A pragmatizam ju je usmjerio na koristan odabir školovanja za dadilje. Obožavala je djecu, cini se da se i ona njima sviđala, pa zašto onda to ne iskoristiti i zaraditi pristojnu placicu? Tako je Jo razocarala ucitelje, zadovoljila roditelje i zakljucala na sigurno svoje snove prijavivši se na lokalni koledž. Tamo je stekla znanja koja možda nece puno znaciti u smislu titula, ali su svakako znacila na njezinom CV- u i osigurala joj dobru tjednu placu. Nakon što bi izvjesnu sumu odvojila za roditelje i pomagala im u tjednom budžetu za hranu, ostatak je bio samo njezin. Prve cetiri godine nakon koledža temeljito se nauživala. Tek su nedavno pocela isplivavati fundamentalna pitanja oko posla guvernante. Poput, primjerice, kako to da je vec sad iskljucena mogucnost povišice? Ili, kako to da radi prekovremeno, na karijeru ne može ni pomisliti, a visina place je vec sad postigla maksimum? I kako to da njezini poslodavci - koji su zasigurno posjedovali manju razinu zdravog uma od nje, a njihova emocionalna inteligencija ne zavrjeđuje ni spomena - rade manje od nje, a ipak imaju mogucnosti odvajati iz vlastitih primanja kako bi platili njoj? Svakog bi se jutra smrzavala na autobusnoj stanici, da bi se potom gužvala u pretrpanom autobusu do grada. Došetala bi do kuce svojih poslodavaca gdje bi obicno još uvijek trajao dorucak. Jo bi se odmah latila posla i pocela cistiti ostatke od dorucka i preuzimati djecu, dok bi za to vrijeme izvjesna majka neizbježno sjela za volan svog automobila i odvezla se u osvijetljen, cist i uredan ured, ostavljajuci Jo na radnom mjestu koje bi obicno nalikovalo ratnoj zoni. Potom, u vremenu izmedju šest i osam uvecer, doticna bi se majka vratila kuci, pricajuci Jo o užasno iscrpljujucem danu, da bi nakon toga održala kratki sastanak o svemu što su mali Joey ili Jack rekli, ucinili i zabrljali. Tek bi tada Jo dobila povlasticu da odšeta do autobusne stanice kako bi se ponovno smrzavala cekajuci autobus i zatim propješacila do kuce. Dakle, gdje je tu pravda? Kako je moguce da takva pokornicka stvarnost, prihvacena u naivnoj dobi od šesnaest, može biti tako slabo nagrađena? Osjecala se kao da je promašila pravo skretanje i našla se u slijepoj ulici i to prije negoli je uopce i položila vozacki ispit. Da bi sve bilo još gore, ponude za posao pristizale su od sve mlađih i mlađih majki, a pomisao da joj dnevne obroke placaju žene tek nekoliko godina starije od nje bacala ju je u ocaj. Povrh svega, u njoj je sve više bujala zabrinutost da, ukoliko ubrzo ne objavi zaruke sa Shaunom, njezini ce ga roditelji sami zaprositi. Nikad im nije priznala da je još prije dvije godine prestao s pitanjima, nakon što ga je ona vec treci put odbila, obrazloživši svoju odluku time da još nije vrijeme. Uvijek ju je cudila opceprihvacena pretpostavka da ako par nakon stanovitog vremena ne objavi zaruke, tada je to zacijelo stoga sto je djevojka beskrajno dugo cekala da momak upita. Cak i u dvadeset i prvom stoljecu, cak i sad kad bi ljudi doista trebali znati više, cak i kad je djevojka njihova vlastita kci - još uvijek postoji ona ružna, uvredljiva, zastarjela pretpostavka koja struže i struže po djevojcinom ugledu, privlacnosti i inteligenciji. Istina je bila ta da je svaki put, kad bi Shaun sjeo nasuprot nje u prenapucenom restoranu, potom problijedio i zaprosio, morala prikrivati svoj ocaj. Zar je doista mislio da je to odluka o kojoj bi joj on trebao tajiti do posljednjeg trenutka? Zar je doista mislio kako ona želi zapoceti njihov bracni život u kojem bi njegova uloga bila donošenje odluka, a njezina slaganje ili neslaganje? Ili, još važnije, da ce se ona moci odluciti u bucnom restoranu gdje nije kadra odluciti ni što bi za predjelo? Kako bilo, sve je skupa imalo onaj gorak okus odvlacenja na javno mjesto ne bi li se izbjegla scena. Znala bi razmišljati bi li vec godinama bili u braku samo da se Shaun ikad usudio razgovarati o toj temi, umjesto što bi joj prezentirao prošnju kao da je to gotova stvar. Stigla je do kraja ceste, zaustavivši se na trenutak kako bi bacila pogled na baršunaste crne sjene brda u daljini, njezinu vjecnu utjehu. S gotovo neizdrživom težinom u trbuhu, shvatila je da joj se prvi put u životu cini kako joj ova brda zaklanjaju pogled. Vanessa je uzela životopis iz Dickovih ruku. Djevojka se uzvrpolji na sjedalici. Vanessa i Dick klimnu glavama, netremice je gledajuci. Ili - uputi im širok osmijeh - nazvala bih svog decka. On je isto lijecnik. Znate, bili bismo zajedno potražili stan, no on mora neko vrijeme tamo živjeti. Vanessa spusti CV, a Dick ga brzo preuzme. Mislim da ne bi bilo dobro kad bi me vidjeli kako pušim. Smatram da djecu treba navikavati na hranu za odrasle što je prije moguce. Mislim da nije zdravo jesti samo djecju hranu. To ih može samo razmaziti. Oboje se nagnu prema naprijed. I naravno Tommy K. Deset minuta kasnije sjedili su i cekali da se pojavi iduca dadilja. Ali kažem ti, ne kanim sama provesti još jednu subotu. Radi se o osobi koja ce odgajati našu djecu! Naravno da smo prestrogi! Nipošto ne smije pušiti, ne smije gledati televiziju preko dana. Mora imati vozacku dozvolu i mora biti opsjednuta našom djecom - ona moraju biti njezin život - sve dok mi ne dođemo doma, a onda se mora maknuti i sjediti u svojoj sobi, gledajuci zidove. Mora biti odgovorna za njihovo zdravlje, ali ne i za svoje. Mora biti nježna, ali odlucna, mora imati primjereno obrazovanje, biti vedra i razumna; nesebicna, uredna, topla, znati crtati, maštovita i cista, s visokim pragom tolerancije. I mora izgledati gore od mene u bikiniju. Postoje li još neki zahtjevi za koje bih trebao znati? Možda idealan broj cipela? Ali, buduci da ce živjeti u mojoj kuci... Nastupi duža stanka tijekom koje Dick oboma natoci pice. Zacuje se zvono na vratima. Otvorio je ulazna vrata. Ispred njega se ukazala žena u svojim srednjim pedesetima, odjevena u kaput na preklop za koje je mislio da vec odavno ne postoje. Imala je prsa poput zida, a lice nalik na žablje. Slijedila ga je niz hodnik i dok su stigli do kuhinje on je gotovo potrcao. Uslijedilo je upoznavanje, te je zapoceo intervju. To ce im svakako pružiti stabilnost i dati im do znanja da nemaju oni moc, vec vi, preko mene dakako. Bit ce mi zadovoljstvo cuvati djecu bilo koje veceri. Dick se okrenu prema Vanessi koja ga je, međutim, ignorirala. Vanessa nije odmah odgovorila. Ispratio je njihov posljednji ovotjedni intervju, dok je Vanessa potišteno buljila u prazno. Sjedile su i držale na oku svoje šticenike koji su, posve prirodno, vladali parkom. Trogodišnji Davey bio je Join najnoviji djecak. Njegova je sestra vec išla u osnovnu školu, a i on ce uskoro krenuti u vrtic. Jedva je cekao taj dan, što su Jo i Davevjeva majka pokušale ne uzimati osobno. Jo ga je cuvala još od kad je imao samo šest mjeseci i naprosto ga je obožavala. Jednom kad krene u vrtic, zadovoljština koju je dobivala od svog posla bit ce znacajno smanjena. Edwinina šticenica, Nancy, bila je sirota mala slatkica zahvaljujuci cinjenici što su joj roditelji bili upravo suprotno. Edwini je konacno prekipjelo s njezinom majkom te je, poput tolikih mnogih Nancynih dadilja, vecinu vremena s djevojcicom provodila ocajnicki tražeci novo radno mjesto. Jo se okrenula kako bi pronašla djecu. Nakon nekoliko trenutaka spazila ih je u daljini kako sjede ispod jednog stabla. Nakon nekog vremena Edwina baci pogled na svoju šticenicu. Nancy je skidala svoje hlacice i pokazivala Daveyu gdje se njezina Barbie osobno potpisala. Jo je gledala djecu kako stavljaju Barbie hlacice preko svojih glava, blaženo nesvjesni kako ce njihov test kakvoce uskoro biti ozbiljno ugrožen. Tada se nad njima nadvi sjena i dva para nevinih ociju pogledaše gore prema Edwini kroz cipkaste nabore na nogavicama. Jo je pogledala na sat. Još pola sata igre prije odlaska. Toplije povjetarac najednom zagolicao zrak i ona na trenutak zatvori oci naslanjajuci se na klupu. Hihot djece i lavež pasa zapravo je djelovao umirujuce. Živi za trenutak, rece sama sebi. Jednostavno živi za trenutak. Zacijelo je zaspala jer je šuškanje glatkih stranica koje su se okretale na vjetru dospjelo u njezinu svijest, budeci je iz sna u kojem je Hugh Jackman nosio ovratnik i smiješio se na sudoper u kuhinji njezine majke. Otvorila je oci i pogledala casopis koji je Edwina ostavila na klupi. Letimice je prelazila preko oglasa za dadilje i postala svjesna kako je prijeko potrebna potrošna roba. Pocela je okretati stranice, osjecajuci se kao da je upravo otkrila novi sloj cokolade nakon što se vec pomirila s tim da je ostao samo marcipan. Napokon, oci joj zabljesnu nad jednim oglasom. Bio je uokviren lijepim crnim okvirom. Traži se prijazna i ugodna dadilja za cuvanje djece dvoje zaposlenih profesionalaca u Highgate Villageu, u Londonu. Uvjeti su uredna vozacka dozvola i nepušacica. Posrijedi su djeca od osam, šest i cetiri godine. Na raspolaganju je uporaba renaulta clio i apartmana s televizijom i DVD-om. Isprva je pomislila da je tjedna placa zapravo poštanski broj. Ponovno ga procita, ovaj put pažljivije. A onda još jedanput. Zvucalo je lijepo i pomalo starinski, ali ipak u Londonu. Ondje nije bila još od svojih ranih tinejdžerskih godina, kad bi s hrpom prijatelja odlazila u tamošnje diskoteke. Prisjetila se uzbuđenja koje bi osjetila zbog pregršt mogucnosti velikog grada, cak i u gluho doba noci. Ponovno je pogledala oglas. Troje djece - još nikad nije cuvala troje djece odjednom, no ocajnicki je žudila za izazovom. A još i automobil... Nakon što ga je procitala nekoliko puta, mogla je osjetiti kako joj srce snažno tuce. Nove i blistave misli zaokupiše njezin um. S toliko bi novca mogla nešto i uštedjeti - možda i po prvi put u životu. Vratiti se doma i staviti polog za neki stancic. Ili, platiti tecaj na koledžu... Odjednom se spusti na zemlju - nikad ne bi mogla napustiti mamu i tatu. To ne bi bilo pošteno - bila im je potrebna sad više no ikad. Jo podigne pogled prema njoj. Te veceri Hilda i Bili nisu razgovarali. Bili je vec obavio svoju marendu u pubu - odrezak i krumpirice - umjesto da je lijepo pricekao zelje na pari i bakalar. Oboje su bjesnili jedno na drugo, a televizija je postala vecerašnji izbor oružja. Jo nije imala osobitu želju gledati u ekran, no buduci da je izbjegavala majcin pogled nije imala izbora. Povremeno bi se uhvatila kako zuri u vrata hodnika. Ne treba ti dozvola. Jo ode u hodnik i nazove dom Fitzgeraldovih Highgateu u Londonu. Kuca u Highgateu izvana se doimala malešnom, manjom cak i od kuce njezinih roditelja. Bila je to obicna viktorijanska kuca bez balkona i bez prednjeg vrta. Imala je samo jedan prozor koji je gledao na ružnu sjeverno-londonsku ulicu koja ni po cemu nije slicila na selo, bez obzira na visoke ili niske vratnice. Ulica je toliko bila nakrcana golemim automobilima na sva cetiri pogona da se Jo pitala koriste li ih stanari povremeno kao dodatne prostorije. Pozvonila je i pricekala. Najzad, gnjavatorica Francesca, uskoro bivša dadilja, otvori ulazna vrata i Jo se zabulji u Tardisa ispred sebe. Predvorje je zapravo više nalikovalo sobi, poplocenoj svijetlim viktorijanskim plocicama i stropnim karnišama koje su uokvirivale filigranska pokrivala za radijatore. Sofa za odmor bila je smještena uz suprotni zid, s imitacijom viktorijanskog telefona na sicušnom stolicu tik do nje. Zidovi su bili oliceni sjajnom crvenom bojom. Bez rijeci, Francesca joj dade znak da poceka u dnevnoj sobi i zatvori vrata za sobom. Jo je ostala na nogama, polako se okrenuvši za 360 stupnjeva, pokušavajuci promotriti što je više moguce za ovo malo vremena. Prostorija za odmor i trpezarija bile su povezane, tako da je ono što se izvana cinilo kao malena soba zapravo bila vrlo udobna dnevna soba i trpezarija s velikim stropovima. Dnevna je soba bila ispunjena golemim dubokim bijelim naslonjacima na nalaštenom podu od hrastovine. Zidovi su bili u bogatoj crvenoj nijansi, dok je dojmljivi viktorijanski kamin bio smješten na sredini jednog zida i uokviren stiliziranim sjajnim viktorijanskim plocicama. Povrh njega bila je ovješena slika u živahnim osnovnim bojama, za koju je Jo pretpostavila kako ju je naslikalo jedno od njihove djece. Trpezarijom je dominirao prekrasan golemi drveni stol, s pripadajucim drvenim stolicama. Na zidovima su rucno izrađeni željezni svijecnjaci držali debele, izoblicene svijece, kao dodatak središnjem svjetiljnjaku u istom stilu. Jedino elektricno svjetlo dolazilo je iz udaljenog kuta, ponad ulaštenog klavira na kojem su bile polegnute dvije flaute. Tik uz njih, smjestila se bijela macka ceznutljivo zureci u nju i lijeno trepcuci. Jo se trgnula nakon prvog treptaja osjecajuci se kao da je uhvacena u špijuniranju. Posramljeno se nasmiješila, potom prekorila samu sebe i skrenula pogled. Svaki je prozor imao simpaticne obnovljene okvire, dok su skupocjene zavjese bile u još tamnijoj i bogatijoj crvenoj boji od zidova, pricvršcene upecatljivim rucno izrađenim željeznim prstenovima. Jo zacuje glasove muškarca i žene kako se pozdravljaju u hodniku, žena vrlo susretljivo, muškarac kratko. Potom se ulazna vrata zatvoriše, I nakon trenutka tišine ona cu kako muškarac glasno kaže: - Blažena Marijo. Jo je brzo sjela dok su se otvarala vrata sobe i na njima se pojavio muškarac. Covjek kratko klimne, prije nego što ce reci: - Slijedite me. Jo je vec povukla ruku s kojom se kanila rukovati, a on kao da zastade. Dick se uputi uskim hodnikom prema stražnjem dijelu kuce, te najzad otvori jedna vrata i propusti je u kuhinju. Jo ga je jedva cula. Stajala je nasred najvece, najsvjetlije kuhinje koju je ikad vidjela - bila je velicine cijelog donjeg kata njezine kuce. U daljini su stropne svjetiljke obasjavale stakleni stol u zasebnoj prostoriji iz koje su golema, rucno izrađena francuska vrata vodila u savršeno proporcionalni, savršeno uređeni, dugi uski vrt. Okolo staklenog stola nalazilo se šest željeznih stolica s visokim naslonom i baršunastim sjedištima koja Jo podsjete na prijestolja iz bajki. Na stolu se opružila još jedna bijela macka, zureci u nju poput ledene kraljice, a Jo s nelagodom pomisli je li ovo blizanka macke s klavira, ili njezina neslana šala. Obeshrabrena, krene dalje po prostoriji. Kuhinja je bila olicena bojom kojoj cak nije znala ni ime. Je li možda purpurna? Nastavila se kretati i iza ugla, u produžetku, naiđe na staklenik pored kojeg je bio odgovarajuci purpurni? Nasuprot njemu stajao je najveci televizor kojeg je ikad u životu vidjela. Jedva je suspregnula uzdah. Televizor je bio toliko velik da je stvarao privid još necije nazocnosti. Njezin bi se otac u ovoj kuhinji osjecao kao u raju. Trebao bi mu još nužnik u neposrednoj blizini i više ne bi mogao ni poželjeti. Vraga, snašao bi se on i s kahlicom. Zamijetila je da dvosjed nasuprot televizoru s jedne strane ima štitnik protiv prljavštine - jedini ustupak životu s djecom. Ovo je zacijelo prebivalište za dadilju. Uhvati se kako se nacerila. Ovdje bi se mogla zbilja usreciti. Dick joj ponudi da sjedne, te se ona smjesti za stakleni stol. Nastojala je ne gledati svoje noge i stopala kroz staklo, no bio je to neodoljivo sjajan osjecaj. Pratila je Dicka pogledom dok je pospremao nekoliko caša u perilicu za suđe. Kuhinja je imala obla vrata i na njima jednako oble kvake. Bilo je tu svakojakih modernih aparata, ukljucujuci one za pravljenje kave, tjestenine i kruha. Osjecala se kao da je u pecini neke moderne vještice. Svaka pogodnost, ukljucujuci svemirski cajnik i toster, bila je nacinjena od sjajnog kroma. Ni cvijetka na vidiku. Njezina bi majka ovdje patila od simptoma otuđenosti. Dok je promatrala uredno poslagane predmete na širokoj prozorskoj polici od sjajne mediteranske cigle, Jo je pala u iskušenje da se složi sa svojom majkom. Osjecala se kao usred kromiranog bojnog polja. Potrepštine, poput hladnjaka, bile su skrivene iza odgovarajucih purpurnih? Hladnjak je bio uocljiv jedino zahvaljujuci svom ledomatu, dok je pored njega stajao potpuno prazan i blistavo cist veliki sudoper u obliku bubrega, opet zahvaljujuci znalacki skrivenoj perilici za suđe. Jo se pokušala prisjetiti je li ikad vidjela prazan sudoper u majcinoj kuhinji. Umjesto dvije, sudoper je imao jednu ulaštenu mjedenu slavinu sto je više nalikovala staromodnoj pumpi za vodu. Oko sudopera, protežuci se preko svih kuhinjskih ormarica, luksuzom je blistala granitna radna ploha. Nakon što je sve dobro promotrila, Jo letimice pogleda Dicka, klimajuci u znak zadovoljstva. Možda više nikad ne kroci u ovu prostoriju - morala je upiti ovu ljepotu što je više moguce. Dick krene prema drugim vratima i na mjestu onoga, za sto je mislila da je kuhinjski ormar, ukaza se ostava, s još jednim vecim, premda manje lijepim sudoperom. Ovdje su se nalazili sušilica i perilica za rublje, daska za glacanje i glacalo. Prostorija je bila velicine kuhinje njezine majke. Jo je gotovo požalila što nije ponijela fotoaparat. Dick ju je pustio da zuri. Bože, ovo mu se sviđalo. Isplatilo se uzeti slobodnu subotu i uživati u svom ovom nevinom, provincijalnom divljenju. Obožavao je njihova nastojanja da prikriju svoju impresioniranost, bez obzira što im je to pisalo na celu. Ovdje bi obicno zanijemile i postale pokorne. Dick se nasmije, pomalo iznenađen. Hvala vam - rece. Mojoj ženi idu sve zasluge... Žena se pojavi na kuhinjskim vratima. Kad ste u vlaku, nije... No cujem da neki njegovi predjeli podsjecaju na Toskanu. Pa, zbilja je vrlo lijepo. Macka se premjesti pod stol, spremna za predstavu. Vanessa uputi Jo kratki smiješak. Buduci da joj je bilo neugodno promatrati Vanessu kako išcitava njezin CV, Jo je proucavala Dicka dok se motao po kuhinji. Dalo bi se reci kako je privlacan stariji muškarac. Da je bio dvadesetak godina mladji, obrazi bi joj do sad vec znacajno porumenjeli. Najvjerojatnije je bio u svojim kasnim cetrdesetima, možda ranim pedesetima, a nosio je mornarskoplavu dolcevitu i traperice po posljednjoj modi. Na njemu se to nije doimalo odvec djecacki. Letimice pogleda Vanessu, koja je, premda vidno umorna, bila doista lijepa žena. Blage smeđe oci, koža boje vanilije i gusta tamna kosa podsjetiše Jo na sladoled Magnum. Bila je odjevena u modernu suknju do koljena i kratku zatvorenu majicu - odjeca koja je nagovještavala skoro toliko zaobljenja koliko je bilo i u njezinoj kuhinji. Jo je pocela osjecati prve znakove nade, kakve vec dugo vremena nije osjetila. Ispred nje se nalazilo dvoje privlacnih ljudi koji su ocito strpljivo cekali prije nego što su pronašli partnera s kojim ce osnovati obitelj, umjesto da su žurili jer su se svi oko njih vec poženili. Zajedno su imali baš sve - izgled, novac, veliku obitelj i televizor velicine omanjeg kinoekrana. Gledaj i uci, pomisli za sebe - gledaj i uci. Jo ga pogleda u nedoumici. Je li intervju vec otpoceo? Jo pogleda prema Vanessi. Nikad, ni u milijun godina, nije cula ženu kako govori mužu da umukne i napravi caj. Dok je Dick pripravljao caj, pritom buceci, Vanessa uhvati Jo kako pogledava prema golemom televizoru iza nje. Nagne se prema njoj i rece urotnicki: - Muškarci misle da što je neka stvar brža i veca, to je bolja. Osim vlastitih supruga, naravno, za koje žele da su sicušne i spore. Baš ljupko, zar ne? Jo se ponovno zabulji u nju. Je li sad poceo intervju? Dick im pristupi s poslužavnikom, pažljivo prekoracujuci macku broj jedan, koja je u međuvremenu došetala iz dnevne sobe i smjestila se, poput sfinge, posred kuhinjskog poda. On spusti pladanj na stol i sjedne do Vanesse, nasuprot Jo. Jo u životu nije vidjela toliko razlicitih šarenih šalica i tanjurica. Dick ih je pažljivo rasporedio tako da ni jedna šalica nije odgovarala svom tanjuricu: tirkizna šalica bila je na tanjuricu boje fuksije, zelena na onom boje akvamarina, a akvamarin šalica na tirkiznom. Njezina bi majka bila izvan sebe. Vanessa i Dick ljubazno joj se nasmiješe, ukazujuci kako je vrijeme da zapocne intervju. Nekako je uspjela uzvratiti ljubaznu gestu, osjetivši kako u njoj raste nesigurnost. Tu je i Toby, trinaestogodišnjak, koga ce moja bivša supruga Jane... Dick na trenutak zastane prije negoli ce nastaviti kao da se ništa nije dogodilo. Vanessa uputi Jo sladunjav osmijeh iznad svoje šalice tirkizne , kao da Dick nije ni progovorio. No zapravo, nedostajao mi je razgovor sa starijom djecom. To je jedan od razloga zbog kojih sam se javila na vaš oglas. Vanessaje zurila u nju. Jo ih prekine prije nego se rasprava nastavi. Dick se pridruži svojoj ženi u zurenju. Jo iznenađeno izvije obrve. Bila je to primjerena reakcija. Nažalost, oženio sam djetinjastu mladu. Bili smo osuđeni na propast. Vanessa pridoda: - Sad si najobicniji djetinjasti otac petero djece, a ona je ogorcena kuja iz pakla. Zgodan, ženske ga vole, uvijek ih ima nekoliko pri ruci, znate na što mislim, živi s prijateljima u Crouch Endu - vrlo trendi kvart nedaleko odavde - kroz nekoliko godina, nadam se, uspješan racunovođa, na putu prema partnerstvu u nekoj tvrtki u Cityju. Uto napravi dramaticnu stanku, kako bi sve lijepo sjelo. Jo ponovno uzdigne obrve i klimne ne bi li pokazala neizmjerno poštovanje prema svim tim podacima. Vanessa se okrene prema svom suprugu i kiselo se nasmiješi. Uslijedila je tišina, za vrijeme koje macka na stolu zijevne, pokazujuci svima svoje sjekutice s neskrivenim ponosom. Dick se polako okrene prema svojoj ženi i fiksira je pogledom. Spusti pogled prema njezinim usnama. Jo nije uspjela razabrati jesu li zaboravili na njezinu nazocnost ili joj izvode malu predstavu. Pa, to nije bilo tako davno. Cini se da je Vanessa dobro promislila o svemu, prije nego što mu je uputila utješni osmijeh i vratila pogled na Join CV. Jo nije imala pojma kao reagirati, pa rece prvo što joj padne na um. Hocu reci, ne mogu docekati. Oboje je sumnjicavo pogledaše. Njihove se oci suziše, kao da žele prodrijeti u njezin um. Ucini joj se kako joj nadzor nad intervjuom polako klizi iz ruku. Nešto se mora smjesta poduzeti. Njihove se oci ponovno rašire. Dick se prodorno i dugo nasmije, nakon cega Vanessa izjavi resko: - Poznat mi je taj osjecaj. Polica je zacijelo bila posebno napravljena, buduci da je oblikovana tocno prema akvariju, onemogucujuci mackama da se penju, ili ne daj bože sjednu. U akvariju je plivala usamljena velika zlatna ribica, držeci macke na oku. Ime mu je Homer. Vanessa obuhvati glavu rukama. Pokušala se našaliti: - Mada, i da imam, pretpostavljam da bih vam to zatajila. Pogotovo za vrijeme intervjua. Vanessa se okrene prema Dicku. Jesam li ti lijepo rekla da je to glupo pitanje. Upitati kriminalca je li... Ne želimo da nas napusti brzo kao i Francesca, nije li tako? Jo je sad naizmjence zurila u oboje. Jo nikad dosad nije prisustvovala svađi u kojoj su prevladavali osmijesi, pogrdna imena, bez urlanja i neposrednih aluzija na seksualni život. Osjecala se kao da je krocila u neki drugi svijet. Kad bi se njezini roditelji svađali, tocno se znalo tko ce koga poslati na koje mjesto. Kao i vecina susjeda, uostalom. Prljave i eksplozivne svađe njezinih roditelja, zapocinjale su obicno zbog potpunog nedostatka međusobnog razumijevanja. Sve do sad, Jo je bila uvjerena kako je to njihov osnovni problem. Pa ipak, evo je, svjedoci braku u kojem snažno razvijena spoznaja o potencijalnom neprijatelju ima jednostavnu svrhu preciznijeg ispaljivanja smrtonosnih, vatrenih verbalnih projektila. Dotle je Vanessa netremice piljila u nju. Jo je izbjegavala njezin pogled, pristojno joj dopuštajuci da bulji i dovijajuci se što li, dovraga, upravo razmišlja. Vanessa je, međutim, taman zapocinjala svoj odnos s njom. A, kao sto je to obicno slucaj s vezama, sve pocinje u glavi. Hmm, mislila je Vanes-sa. Lijepa, ali na dražestan, djevojacki nacin, s kojom ce se djeca lako povezati, dok Dick nece. Bistra, a istodobno otvorena i iskrena. Štoviše, za razliku od ostalih kandidatkinja, ima završen koledž, što znaci da ne samo što govori engleski, vec je i pismena. Ne izražava se kao lucki radnik, ne smrdi na ribu i ne izgleda kao baba-roga. Ima urednu vozacku dozvolu. A povrh svega, doima se sasvim razumnom. Je li ovo predobro da bi bila istina? Jo je sjedila promatrajuci Vanessu i Dicka u napetoj tišini. Vanessa i Dick promatraše nju u napetoj tišini. Tada se Vanessa napeto okrene prema Dicku. Dick se u tišini okrene prema svojoj ženi. Dobru minutu nitko nije disao. Da je bilo imalo biljaka u ovoj kuhinji, zacijelo bi uvenule zbog nedostatka karbon-dioksida. Najzad, Vanessa se obrati Dicku: - Dakle? Imala je još toliko toga za nauciti. Napokon se Vanessa okrene prema Jo. Da, izvjesna su kljucna pitanja isplivala na površinu. Jeste li vas dvoje ikad razmišljali o bracnom savjetovanju? Jeste li ikad upotrijebili aparat za pravljenje kruha? Hocu li moci gledati telku? Mogu li dovesti svog oca da gleda telku? Mogu li pozvati cijelo selo da gleda telku? Vanessa se slatko nasmiješi. Nastavila se cerekati vlastitoj šali. Cokolada dolazi u obzir jedanput tjedno - ne bih li sprijecila kasnije napadaje dijabetesa - i domaci se zadaci moraju izvršiti odmah nakon škole - kako bih sprijecila traume nedjeljom uvecer. Dick se pokuša nasmiješiti. Vanessa mu se obrati. Vanessi se oci suziše. JA sam glava kuce zbog toga što JA ulažem vrijeme, JA sam ta koja u konacnici preuzima odgovornost - emocionalnu i financijsku - i JA nisam ta koja je otišla u Klosters dok su oni bili u trbuhu, za razliku od nekoga ovdje prisutnog. Jo se uvuce dublje u svoju stolicu. Bila je posve sigurna da nikad nije bila u Klostersu, no preplavi je neobjašnjiva potreba za isprikom. Vanessa i Dick je iznenađeno pogledaše. Kroz nekoliko trenutaka, Jo osjeti tutnjavu koja je zvucala poput krda bizona koji gaze po njezinom mozgu. Nije li to pjesma anđela? Soba najednom postade pretijesna. Izgledala je poput vile - ratnice. Malo iza nje, doslovce u njezinoj sjeni, stajala je cetverogodišnja djevojcica i netremice gledala gore prema Jo. S njezine su se desne strane naguravali djecaci. Toby, u svojoj trinaestoj, ocito je bio bog; Zak, u šestoj, zadovoljni pripadnik štovatelja istog kulta. Zak se pocne smijuljiti iza njegovih leđa, dok im Cassandra isplazi jezik i to pokretom koji je podrazumijevao napor cijelog tijela. Okrene se prema Jo. Nakon krace stanke ponovi: - Ooh! Jo se okrene prema cetverogodišnjakinji. Tallulah se malo skloni iza Cassandre. Prije negoli Jo uspije odgovoriti, Vanessa ih prekine. Na Joino zaprepaštenje, tutnjava bizona pocne se udaljavati. U miru i tišini ona ponovno pogleda Vanessu i Dicka. Smiješili su se s neskrivenim ponosom, išcekujuci njezin komentar. Dick se okrene prema njoj: - O, lijepo si mi vratila, dušo. Potom se obrati Jo: - Moja ce žena biti uspješna politicarka kad odraste. Jo se nervozno nasmije. Kako ne, pomisli Jo. Kako najbrže mogu pobjeci odavde? Jo trepne u nanosekundi i osjeti kako joj glava potvrdno klima. Dick i Vanessa široko se nasmiješe svojoj novoj dadilji. Joina se usta razvukoše u povratni smiješak svojim poslodavcima. Oni se još šire nasmiješe. Ona im uzvrati još širim osmijehom. Je li sad nezgodno vrijeme za povlacenje? Ponedjeljak ujutro, školski dan, navio se nad njima poput tri mala tamna oblaka. Nekako su znali da bi dijeljenje njihovih osjecaja samo oblikovalo jedan veliki oblak; ponedjeljak ujutro, usto još i školski dan, jedna je od životnih neizbježnosti poput, primjerice, nove dadilje. Zak pocne prekapati po mozgu u potrazi za prikladnim odgovorom. Poželi da Toby ne mora ici svake nedjelje kuci. Toby bi znao što na ovo odgovoriti. Toby je znao sve. Premda ne toliko koliko i Josh. Josh je bio još pametniji od Tobyja. Josh je izgledao kao odrastao muškarac, ali se ponašao kao djecak. Josh je bio zabavan. Vec ušuškana pod poplunom, napola je zaspala, a njezina se riđe-plava kosa razasula po Twinnies jastuku. Toby bi se sad dobro nasmijao ovome. Josh bi kazao: - Touche kompa - a zatim namignuo. Manji je - rece Cassandra. Tallulah se nasmije slatkim, polusnenim, djecjim smijehom. Cassandra je mrzila Zaka nedjeljom uvecer. Vec ponedjeljkom ujutro on je bio onaj stari, no svake je nedjelje bio napumpan, sebi nesvojstvenim, glupostima nakon što bi proveo 24 sata s Tobyjem. Nažalost, mislila je, Zak nije posjedovao Tobyjevu inteligenciju, samo zahvaljujuci cinjenici što se njegov mozak još razvijao, dok je Tobyjev to davno prestao. Sestre su prave posranke. Zašto je on morao imati dvije, dok su neki mogli zadržati starijeg brata citav tjedan? Pitat ce sutra mamu može li dobiti malog bracu. Ustane s Tallulahina kreveta i popravi nogavice pidžame u bojama Arsenalovog dresa. Penjao se prema svojoj sobi, preskacuci dvije stube odjednom. Tobyja bi se ovo dojmilo, premda nikad ne bi priznao. Josh bi ga glasno bodrio i onda ga zavrtio po sobi dok mu se ne bi zavrtjelo u glavi. Fizicki napor ovog herojskog veranja po stubama rezultirao je dvostrukim zvukom trube koji je odjekivao iz njegovog donjeg dijela tijela i Zak je bio prisiljen priznati sam sebi kako su zvukovi prilicno upropastili opci dojam njegovih vještina. Možda je ipak bolje što sad nema Tobyja i Josha, pomislio je dok je otvarao vrata svoje sobe. Nekad je baš dobro biti sam. Još uvijek je bio uzbuđen kad bi se penjao u svoju novu, u potkrovlju, sobu. Tobyjeva se soba nalazila nadomak njegove i služila mu je kao igraonica, jer, premda je Toby bio stariji, ipak je ovdje boravio samo dva dana u tjednu. Zak se osjeti nekako manjim, sad kad nije bilo Tobyja u susjednoj sobi. Pažljivo prikaci komad žice na kvaku, pa potom na svjetlosnu sablju ponad vrata, namještajuci tako zamku za razbojnike, onda sklizne ispod popluna i priceka mamu da dođe gore i poželi mu laku noc. Ovdje mu je bilo mnogo bolje nego da je sad na gornjem krevetu i dijeli sobu s curama. Prozor u njegovoj novoj sobi bio je na stropu, umjesto na zidu. To nije imala ni jedna soba u kuci. Zbilja je mrak biti djecak. Ispod njega, u Tallulahinoj sobi, Cassandra je promatrala svoju sestru, koja je dosad vec utonula u dubok san. Ponekad poželi da ponovno ima cetiri godine, jer tad je sve moguce i ako vjeruješ da ceš imati crnu kosu kad odrasteš, tako mora biti. Poželi da ne mora sutra u školu. Nije podnosila Arabellu Jackson i znala je da ako im gđica Holloway u razredu bude dovoljno dugo okrenuta leđima, ova ce je najvjerojatnije uštipnuti. U petak se u svlacionici, nakon tjelesnog odgoja, Arabella nešto došaptavala s Maisy Mason i pritom je piljila u nju, a onda se Maisy pocela hihotati i također piljiti. Cas-sandru bi zabolio trbuh pri pomisli na Maisyn smijeh. Obriše suzu ljutnje, glasno se usekne i kategoricno odluci da ce, ukoliko gđica Holloway bude dovoljno dugo okrenuta leđima - ugristi Arabellu. Odmaršira u svoju sobu, poljubi poster Boy grupe na zidu, zamoli Boga da je ucini slavnom i legne u krevet. Nesvjesna da su joj brat i sestra napustili sobu, Tallulahino disanje postade nježno i ravnomjerno. Vec je bila princeza Jo, glatke i sjajne crne kose, prekrasnih mackastih plavih ociju i beskrajno dugih, vitkih nogu. Na tavanu kuce, Zak je ležao u svom krevetu i gledao zvijezde. I one su gledale pravo u njega. Poželi da mama požuri. Potom ih je brzo otvorio. Zar njegov mozak stvarno ima pišu na vrhu? Kasnije te veceri, Vanessa i Dick spremali su se za spavanje. Dick se pocne smijuljiti. Vanessa legne na leda i položi ruke uz tijelo, zaklopi oci i pocne duboko disati iz svoje dijafragme. Zahvaljujuci trogodišnjem odlaženju na hipno-terapiju, bila je kadra odagnati svoje misli sa svega stresnog i usredotociti se samo na ono ugodno. Njezin bi hipnoterapeut preporucio krasan ljetni vrt, ili mirnu pješcanu plažu. No, Vanessa je radije mislila na Harrisona Forda u boksericama. Na nju je samo to djelovalo. Snažno se fokusira na dva cvrsta, vitka, osuncana bedra. Poput školarke koja mašta o prizoru s likom na naljepnici, Vanessa vizualizira Harissona kako je drži u narucju, nakon što ju je spasio od opasnih zmija i nacista. Ležeci savršeno mirno, Vanessa odapne svoje misli prema Dicku. Barem je uzeo slobodan dan i pomogao joj s intervjuima. Barem je skuhao caj. Klimnula je, a Harisson se baci na njezin trbuh. Svi su se dimili u tišini. Jo spusti pogled na svoje dlanove. Pusti je da govori. Bili se tako divljacki ushoda po predsoblju da se doimao poput zvijeri u kavezu. NIJE NI CUDO ŠTO ŽELI OTICI OD KUCE! Bili se strovali u svoju fotelju. Da mi se pruži prilika, vec bih pobjegao u Highbridge ili Gatesbury, ili gdje bilo... Jo i njezin otac ostali su sjediti u dnevnoj sobi i osluškivali zvukove iz kuhinje koji su jasno nagovještavali kako Hilda bijesno uzima šalice, cajnik i vrc za mlijeko. Nakon izvjesnog vremena Jo uhvati ocev pogled. Oboje su glasno disali sve dok Bili ne izgovori: - Da nas napada Adolf, prokleti Hitler, ona bi pristavila usrani caj. Bili se premjesti u svoju fotelju. Hilda se pojavi s pladnjem i oni su je u tišini promatrali dok je ulijevala caj i mlijeko u šalice. Krotko posegnuše za svojim šalicama. Nakon nekoliko gutljaja, Bili se u fotelji nagnu prema naprijed i protrlja rukama. Vjerojatno cu svaki vikend dolaziti doma. Hildine su se usnice oblikovale u tanku crtu dok je otpijala svoj caj, a Jo i Bili su se trudili ne primjecivati koliko joj drhte ruke. Bili namigne prema Jo. Jo se nasmiješi i oni dovrše caj u tišini. Kasnije te veceri, između Jo i Shauna isprijecio se ružicasti stolnjak, odgovarajuce svijece, pripadajuci svijecnjak I jedna ruža u istoj boji. Otpili su po gutljaj vina, potom napunili usta teškom francuskom hranom, a onda ponovno otpili malo vina. Shaun se doimao u stanju šoka. Nije bilo drugog nacina da ovo izađe na vidjelo. Dok mu je Jo priopcavala kako joj je ponuđen posao u Londonu, kojeg je i prihvatila, njegovo se tijelo lagano lecnulo, poput marionete ciji je lutkar upravo štucnuo. Shaun stiša svoj glas: - Ako ideš u London jer nemaš muda prekinuti sa mnom - rece - ja... Ne mogu se zamisliti s drugom osobom. Zbunjena sam jednako kao i ti zašto... Shaun duboko uzdahne i pogleda kroz prozor. Zbog svog života, zbog toliko mnogo stvari. Moji roditelji, moj posao, cak i Sheila - sve me to izluđuje i osjecam se... Jedva sam sama sebi to priznala. Mislim da sam se tek na svoj rođendan uspjela s tim suociti. Nasloni se osjecajuci se kao da je netom izvela strašno loš prvi striptiz. Što li ce sad Shaun misliti o njoj? Hoce li pomisliti da je psihicki nestabilna? Protegnula se prema njemu, no nije ga mogla doseci, te se osloni rukama o stol. Molim te, vjeruj u to. Ali, moram otici kako bih mogla shvatiti što me zbunjuje. Jo se trudila pojasniti: - Zbunjena sam jer ne znam zbog cega sam u depresiji. Mislim, imam sve što bi svaka djevojka mogla poželjeti. Preplaši se cuvši svoje izgovorene rijeci. Stvar je u meni. Shaun se najednom nadvije preko cijelog stola i unese joj se u lice. Da se borim za tebe? Je li ovo neki test? Da vidiš volim li te dovoljno da bih otišao za tobom u London? Sjeban sam što ne mogu prokljuviti? Da joj je ostalo imalo energije, Jo bi sad zacijelo zaplakala. Ostalo mi je još nešto ponosa, znaš. Sjedili su u tišini. Konobarica im pristupi i upita ih za desert. Shaun polako podiže glavu prema njoj i zaustavi oci na njezinoj suknji. Možemo li dobiti racun, molim? Dok je konobarica odmicala, on se okrenu prema Jo. Ona ponovno spusti glavu. Nije željela dalje slušati. Kad se konobarica vratila i stavila racun pred njega, ona pogleda kroz prozor. Ova ju je saslušala u tišini, tako da ispovijest nije suviše dugo potrajala. Nakon svega uslijedi stanka, za vrijeme koje je Jo mozgala ima li što još za reci. Kako je to primio naš Shaun? Jo je klimnula dok je otpijala gutljaj svoje kave. Sheila zatrese glavom: - A ne, neceš - rece - nemoj mi sad samo poceti s tim analitickim sranjima. Sheila ju je nakratko proucavala. Onda povlacim svoje rijeci. Što se zapocne, mora se i dovršiti. Sheila ugasi cigaretu u pepeljari, prije negoli fiksira Jo odlucnim pogledom. Jo napravi grimasu: - Možda i ne želim. Jo se nagne naprijed i nasloni se na koljena. Znaš kakvi su frajeri. Nikad ne rade stvari koje ženske mogu obaviti za njih. Što objašnjava tvoju utucenost u zadnje vrijeme, ali i to sto je on postao još veci gnjavator nego kad ste se upoznali. Svjesna si toga, kao i ja, uostalom - izgovori Sheila, dovršavajuci svoje pice. Ma koji god da su se osjecaji motali po Joinoj glavi, u njih nipošto nije spadalo to da zaslužuje bolje. No, ova je pomisao progonila cijeli tjedan. Nije imala pojma na kakve ce sve reakcije nailaziti, ali ona, njezine poslodavke, bila je najveci šok od svih. Ali nikad ne bih pomislila da ce se dogoditi tako brzo. A tada, na Joino zaprepaštenje, žena pocne plakati. Jo joj obgrli ramena. Jo je dala sve od sebe ne bi li je uvjerila u suprotno, no ova se pokaza neutješnom. Tek kad se Davey pojavio u sobi i zatražio cokoladu, ona se nekako uspije pribrati i stoicki mu okrene leđa. Jo mu dobavi malo cokolade i on, nezainteresiran za sve osim za dragocjenu robu u svojoj šacici, sretno odskakuta natrag u svoju indijansku utvrdu, dok se cokolada vec pocela pojavljivati po njegovom licu. Pola sata kasnije, do vremena kad bi se suprug njezine poslodavke trebao vratiti s posla, Jo je doznala, između ostalog, kako njezina šefica mrzi svoj posao i traumatizirana je svakodnevnim ostavljanjem djece, no zgrožena je pomišlju na ostavljanje posla jer je vidjela što se zbilo s njezinim prijateljicama koje su to napravile, da bi se nakon tri godine našle u ispraznoj svakodnevnici i sa zastarjelim CV-om. Jo joj doda još jednu maramicu. Kad joj se suprug pojavio na donjem katu u hlacama, koje su mu loše pristajale, i džemperu, pogleda u svoju ženu i promumlja: - Ne opet - i ostavi ih nasamo. Daveyjeva se majka glasno usekne u rupcic i molecivo se nasmiješi prema Jo, dok joj je maškara curila niz lice. Jo se nasmiješi svojoj poslodavki. Tek kad se suocila s objašnjavanjem trogodišnjem Daveyu, Jo shvati kako je sve to do sad bilo macji kašalj. Njegovo se lišce zbunjeno iskrivi. S velikim djecakom i dvije djevojcice. Davey malo promisli o ovome. Jo ga podigne i posjedne na koljena kako joj ne bi mogao vidjeti izraz lica. To ce ti biti zabavno, zar ne? Jo se nasmiješi u njegovu kosu. Jo je uredila da putuje s vlakom u nedjelju ujutro, tako da njezini roditelji budu jedini koji ce je ispratiti. Sheila je odrađivala nedjeljnu jutarnju smjenu. Shaun je kazao kako bi zbilja volio doci, no mora biti pripravan buduci da je njegova tvrtka iduceg jutra sklapala najveci ugovor dotad, te je morao dovršiti neke detalje u posljednji trenutak. Jo je odlucila prihvatiti ovo objašnjenje. Napokon, teško da je s njegove strane mogla ocekivati potporu za svoju karijeru, a da sama nije bila voljna za isto. No, inzistirala je da svoju posljednju noc u Nibletu provede spavajuci u vlastitom krevetu, u svom domu sa svojim roditeljima, i oboje su bili svjesni kako ga time kažnjava jer nije mogao odvojiti pola sata nedjeljnog jutra kako bi se s njom oprostio. Zapravo, bili su se nijemo oprostili u kasnu subotnju noc, nakon mucnog i mrzovoljnog, zajednicki provedenog dana. Poljubio ju je ovlaš u usta, a ona je jecala putem do kuce. Kad je stigla kuci, roditelji su je ostavili nasamo, uvjereni da place jer on nije zagrizao mamac i zaprosio je. Bili se premišljao bi li otišao do tog momka i rekao mu što ga spada, i ucinio bi on to, samo da nije znao kako mu Jo ne bi nikad oprostila, i da Hilda nije bijesno zalupila vratima spavace sobe u svojoj spavacici i uvijacima, zbog cega se on osjeti pomalo glupavo. I tako, lijepog i suncanog nedjeljnog jutra, njih se troje spremiše za odlazak na stratfordski kolodvor. Jo se nije mogla dosjetiti pristojnog nacina da im ukaže kako zbilja nije nužno da joj oboje mašu. Tek tijekom vožnje do kolodvora shvati da ih je zapravo ostavila u uvjerenju kako joj cine uslugu, jer bi ovo mogao biti posljednji put da osjecaju kako su joj potrebni, što je vjerojatno bio prvi put da se Jo osjetila zaštitnicki spram njih. Kako tipicno, pomislila je, baš sad kad odlazim. Vlak je stigao dvadeset minuta ranije. Bili ponese Join kovceg do vlaka i okrene se prema njoj, prije nego što ce se vratiti na peron. Govorio je brzo i tiho. Nedostajat ceš joj - uspevši se na peron, cvrsto je zagrli, nakašlje se, te se okrene i odšeta prema metežu, fuckajuci i zveckajuci sitnišem u džepu svojih sivih hlaca. Hilda i Jo promatrale su kako se udaljava. To bi mu slomilo srce. Dvije se žene zagrle, a zatim se Jo okrene i popne se u vlak. Okupirala se pronalaskom sjedišta i vađenjem knjige. Kad se smjestila, pogleda kroz prozor i uoci svoju majku kako polako slijedi oca niz peron. Kad se Join vlak otisnuo sa stratfordskog kolodvora, bila je odvažna, neustrašiva pustolovka s nadom u duši i pjesmom u srcu. U vrijeme kad je stigla kod Fitzgeraldovih vec je bila izmoždena olupina. Londonska se podzemna željeznica cinila nekako drukcijom od prije mjesec dana. Kad se njome služila dok je odlazila na razgovor za posao, bila je turistkinja. Svjetla, zvukovi, ritam, mirisi, naginjanja u vožnji, kašnjenja, anonimnost - sve je bilo neobicno i uzbudljivo. Sada je sve bilo posve drukcije. Sada je bilo stvarno. Ljudi su se kretali u ritmu kojeg nije bila kadra slijediti. Osjecala se kao nova djevojka u sobi sa zrcalima na satu baleta. Kako su je pomicne stube vodile sve dublje i dublje, silna težina nastade u njezinim grudima, koja kao da ju je povlacila iznutra prema dolje. Spazivši reklamne oglase što su pozivali na hvatanje u koštac s usamljenošcu, morala je okrenuti glavu. Pokušala se ne obazirati na osjecaje i upijati zrak poput sezonskog putnika, jer konacno, vec je jednom doputovala u Highgate i tocno je znala kamo ide. Kako joj to može biti teško, zapitala se. No, kad se našla na High Barnetu uslijedio je poprilicno jezgrovit odgovor. Sišavši na highgateskoj stanici, na trenutak poceka ne bi li osjetila prepoznatljiv miris, okus i svježinu zraka. Kad to nije docekala, umalo ne zavapi: - London ima drukciji zrak! Gotovo da je mogla osjetiti kako joj zagađenje prodire kroz pore. No, uzalud se brinula. Vanessa nije bila kuci. Buduci da je to bila prva nedjelja u mjesecu, bio je Dickov red za brigu o djeci. Samo naraštaj ranije, ovo bi podrazumijevalo dan stroge discipline. Danas je to znacilo kako ce netko gledati sranje na TV-u i jesti brzu hranu. Ignorirao je šareni ruksak što je virio iza njezine glave. Dick se bespomocno, premda sretno, nasmiješi i ostavi je veruci se po stubama, preskacuci dvije odjednom. Osjecajuci se poput neželjenog gosta na tulumu iz pakla, Jo na trenutak ostane na mjestu, pokušavajuci se orijentirati. Kad je uspjela pohvatati konce, poželi da ih može promijeniti. Potom, na zvuk Dickovog slobodnog spusta niz stube, ona bez razmišljanja podigne svoj kovceg i odšepa prema stražnjem dijelu kuce, kroz kuhinju, u svoj apartman. Napokon spusti kovceg i polako se sruši leđima na krevet, aterirajuci pritom na ruksak. Nekako se iskoprcala iz naramenica, te umjesto da poleti prema nebu, kao što je zamišljala, tijelo neposlušno ostade na mjestu. Ležala je tako na leđima, poput uginulog kukca, do daljnjega. Kad je osjetila da su joj se oci malo odmorile, podigne se u nešto što bi se jedva dalo nazvati sjedeci položaj. Tako pridignuta, prisili svoje tijelo na približno stojeci položaj. Tako stojeci, savlada svoj iskonski strah, prizove svoj borbeni duh te smjesti jednu nogu ispred druge. Saplete se preko kovcega, opsuje i odvuce se u drugu sobu. Nekoje vrijeme stajala na vratima i upijala prizor. Ogroman ormar dominirao je u udaljenom kutu, golemi televizor nastanio se u sredini, dok je bliži kut zauzimao toaletni stolic. Nasuprot svega bio je šareni dvostruki krevet. Zurila je tužno u prazan ormar. Bio je neizrecivo ogroman. Namršti se i ostane još malo zuriti. Ona je također bila ogromna. Nažalost, bez kade njezini roditelji nikad nisu instalirali tuš-kabinu , no tuš je zauzimao toliko prostora kao i kada normalne velicine, a bila je tu i WC-školjka, umivaonik, te pod koji bi mogao poslužiti kao omanji plesni podij. Odjednom zacu nježan glasic iza sebe. Okrene se i pogleda dolje, prema Tallulah. Tallulah ju je smeteno promatrala. Jo nacas promisli, pokušavajuci shvatiti je li joj djevojcica kojim slucajem upravo opsovala. U sebi ponovi recenicu nekoliko puta. Tallulah je poprijeko pogleda. Ja ti potpuno vjerujem. U kuhinji, Tallulah znacajno trepne prema Jo. Taman prije negoli ce ostala djeca napredovati prema prvim linijama, Jo se ucini kako je ulovila tracak smiješka na njenom licu. Zak se strovali na stolicu u napadu histerije. Ili, ako vam se jede slatko imamo brioše, maslo, cokoladni namaz ili med - sve organski proizvedene namirnice. Napravit cu kavu cim riješim djecu. Imamo bez kofeina, organsku i brazilsku, nadam se da je to OK. Nakon sto je razabrala da je Dick krajnje ozbiljan, Jo spusti pogled na Tallulah. Ne cekajuci daljnji poticaj, Tallulah neznatno isplazi svoj ružicasti jezicak u kutu usana i pocne pripremati caj za Jo. Tallulah dotle odabere brioš s maslacem, slojem humusa i cokoladnog namaza. Srecom, cini se da je uslijed nostalgije za domom Joino culo okusa privremeno obamrlo. Za stolom zavlada tajac. Bolly je uvijek živahnija od Molly, ali ne jede tako puno kao on. To su burmanske macke, ali nemaju smiješan naglasak. Nato se razgovor za stolom pretvori u živu prepirku na temu koji bi naglasak imale macke da mogu govoriti, dok je Dick naizmjenicno igrao pasivno-aktivnu ulogu u raspravi svoje djece. Za vrijeme jela Jo postade svjesna zvuka telefona koji se u kakofoniji prolamao oko nje. Pricekala je hoce li netko odgovoriti, a kad se to ne dogodi, ona pomisli nije li to zvonilo samo u njezinoj glavi. Ali ne, Dick je također polako postajao svjestan. No i dalje se samo mrštio na njega. Je li ovo neki test? Da se vidi može li ona preuzeti odgovornost? Je li to možda zove Vanessa? Ili, možda njezini roditelji zovu da provjere je li sigurno stigla u London? Nije još uhvatila vremena da im se javi. Sto je zvonjava bivala duže zanemarivana, to je postajala mahnitija. Najzad, ne mogavši se više suzdržavati, obrati se Dicku: - Želite li da odgovorim? Dok je Jo prilazila telefonu, obitelj se utiša. Jo shvati da ne zna napamet broj telefona, pa ipak osjeti da bi i neformalan odgovor bio neprimjeren, kao da je recimo gospodarica kuce, osobito ako je s druge strane Vanessa. Ubrzo joj postade jasno da nema pojma kako uopce odgovoriti na ovaj mali kromirani aparat. Najednom je ispuni samopouzdanje. Podigne slušalicu i cu se kako izgovara: - Dom Fitzgeraldovih. Jo nekako uspije ne zavitlati telefonom po zraku i pritisne zeleni gumb. Jo im okrene leda. Mogla je osjetiti kako cijela obitelj bulji u njezina ledja. Cula je kako netko diše s druge strane žice. Još se malo okrene od obitelji. Joinim tijelom prostruji toplotni udar. Jo pokuša dodati slušalicu Dicku, držeci je kao tempiranu bombu, no ovaj se ne pomakne. Povice prema njoj punim ustima: - Tko me, dovraga, uznemiruje za vrijeme moje nedjeljne užine? Jo duboko udahne, zaškrguta zubima i ponovno im okrene leda. Ovo je zacijelo test. Nije ni cudo što stalno mijenjaju dadilje. Jo pomisli kako je, dovraga, postala predmet šale nekomu koga još nije ni upoznala. Osjeti žalac cežnje za domom i poželi priliku da se ona nemilosrdno izruguje drugima, a ne obratno. Jesu li je Fitzgeraldovi smatrali glupavom? Jesu li joj se svi sad smijali? Okrene se prema njima. Svi su se cerekali, dok se Dick kljukao salatom. Osjeti iznenadnu potrebu za svojim krevetom, gdje bi Shaun bez pitanja znao što se s njom zbiva. Jo doda slušalicu Dicku, pritom zamišljajuci Shauna, Sheilu i Jamesa kako je slušaju, pokušavajuci otkriti naznake stare Jo, i rece: - Josh je. Nema nikakav plan o tijeku razgovora, no voljan je živjeti opasno, ako se slažete. Fitzgeraldovi su eksplodirali u veseli smijeh i svatko je pokušavao dograbiti slušalicu. Držao ju je izvan dohvata djece, koja su redom izvikivala svoje pozdrave. Pretvarala se da ne cuje Dicka kako ponavlja: - To je rekla? Zadovoljila se spoznajom da je, ma što Josh govorio o njoj, ocito bilo nevino, a osim toga i ona je mislila isto o njemu, i to beskonacno više puta, s figom u džepu. Josh je, putem telefona, bio predan svakome od djece, a ona je bila prisiljena slušati baš svakoga od njih kako se smije na njegove rijeci i potom izgovara: - Ma ne, stvarno je simpaticna - sve dok nije poželjela vrištati. Zak i Toby se nasmijaše. Jo joj se nasmiješi. Dok su se djecaci veselili, Jo, Cassandra i Tallulah podijele trenutak međusobnog razumijevanja. Prije negoli su završili svoj caj, pojavi se i Vanessa. Podboci se i zabulji u svoju obitelj sve dok se svi ne utišaše, a onda rece mirnim glasom: - Ucinilo mi se da sam cula eksploziju bombe tamo u Hampsteadu, ali nisam imala pojma da je pogodila moju vlastitu kuhinju. Djeca se, ukljucujuci Dicka, nasmijaše na ovo, a Jo postade jedina osoba u prostoriji koja je promatrala prizor Vanessinim ocima. U kuhinji je vladao kaos. Osjeti truncicu sažaljenja za Vanessu, sve dok joj ova ne rece: - Sigurna sam da ce ti Dick pomoci s ovom gomilom - i ona osjeti mnogo vecu trunku sažaljenja prema samoj sebi. Vanessa je i dalje govorila. Okrene se prema svojoj obitelji. Razmaknite se pred pogibelji. I prije no što se Jo pruži prilika da zavapi: - Cekajte i mene! Do trenutka kad je Jo, pocistivši sav nered potpomognuta Dickovim uputama gdje što pripada, najzad uspjela otvoriti svoj kovceg i nakratko ga promotriti, Vanessa se vec osjecala preporođeno. Našle su se za kuhinjskim stolom kako bi Jo dobila svoje prve upute za predstojeci tjedan. Vanessa je bila u svom pahuljastom ogrtacu, kose umotane u rucnik i ocišcenog lica. Jo je bila iscrpljena, kose u neredu i lica u grcu. Albert u Hampsteadu - preporucam da izbjegavaš sate kad je najgušci promet jer bi u protivnom mogla cijelo jutro provesti na cesti. Hilda, na putu prema Highgateu, i nece ti zamjeriti ako je ostaviš na pola puta, ukoliko je gužva. Tallulah ide u ovdašnji vrtic Montessori, no željeli bismo da pješaci, te bih te zamolila da je radije odvoziš doma, a da s njom prošeceš do vrtica, nakon što drugo dvoje odvezeš. To je sjajna tjelovježba, uz veliko brdo! Lulina smjena završava u podne. Jednom tjedno ide na gimnastiku, a jednom tjedno na balet, baletna haljinica se nalazi iza vrata u njezinoj sobi, molim te nemoj je zaboraviti jer je poznata po tome što place dok ne poplavi u licu. Drugo dvoje su gotovi u tri i dvadeset, ali prvo idi po Zaka, jer je Cassie dovoljno velika da sama krene prema kuci s prijateljicom, a nije joj teško ni pricekati - no uvijek ujutro pitaj što ce od ove dvije opcije, jer ona obicno zaboravi reci. Zak nakon škole ide na karate i nogomet, ili kod kuce ima instrukcije iz matematike i engleskog, koje se održavaju u trpezariji. Cassie u sklopu školskih aktivnosti ima sate iz drame i glazbe, baleta, stepa i jazza izvan škole u Muswell Hillu, tamo se može i presvuci, adresa ti je na hladnjaku, a brojevi telefona i plan grada pokraj kuharica kod kuhinjskih vrata. Dvoje starije djece uzimaju satove klavira i flaute barem jedanput tjedno, u trpezariji. U mjesnoj ljekarni imaju sjajne cepove za uši. Zak ponedjeljkom nosi flautu u školu, a Cassie ima pjevanje - petkom. Njihov tjedni školski raspored oznacen je na kalendaru na hladnjaku - ni u ludilu ne bih mogla upamtiti što je koji dan. Sve što znam jest da je jedna naša dadilja jednom odvela Cassie na karate, Tallulah na nogomet, a Zaka na balet, te se do kraja dana vratila u njedra svoje obitelji u Norfolku. I dakako, kad god se može uvaliti, moja majka Diane ne propušta navratiti da vidi malo djecicu - oni je naprosto obožavaju. Sve što moraš upamtiti jest da je utorcima dan nocne more, kad im svima moraš pripremiti paketice s cajem i ruckom - što me je podsjetilo da Zakov paket mora sadržavati slane prutice od sira, inace doslovce ne želi ništa pojesti. Također mu svaki par gacica mora biti izglacan, jer ih u protivnom nece htjeti odjenuti. Na Tallulahinoj kutiji za rucak je slika Tweenies - Zakova je sa Supermanom - Casseina s Buffy. Molim te, nastoj ih ne pobrkati jer ce podivljati - Vanessa se odjednom namršti. Join se mozak naježi. Molim te, neka bude stalno ukljucen i slobodno daj broj svojoj obitelji i prijateljima. Možda budeš primala pozive za Francescu, ali to zacijelo nece potrajati, a osim toga znat ceš po tome što nitko od njih ne govori engleski, niti to ocekuju od tebe. Ovdje je moj broj s posla - doda joj posjetnicu. Evo i Dickov broj s posla - preda joj i Dickovu posjetnicu. Ovdje su tvoji kljucevi, a šifra našeg kucnog alarma je 4577, nalazi se ispod stuba, i zapisi to ako ne možeš upamtiti, ali ga nikad nemoj držati u istoj torbi gdje su kljucevi, jer ako ga zagubiš, a nas opljackaju, necemo ništa izvuci od osiguranja, a Dick ce unajmiti nekoga da te skrati za glavu. Molim te aktiviraj ga svaki put kad izlaziš. Ne ukljucujemo ga po noci, u slucaju da netko od djece tumara po donjem katu i iskljuci ga. Evo ti kljucevi od automobila, ti si treca koju smo osigurali i imaš clanarinu Auto-moto kluba. Uvijek imaj pri ruci papirnate vrecice. Ponovno se namršti: - Preporucam ti da redovito cistiš posudu gdje macke vrše nuždu, barem svaki drugi dan, jer u protivnom smrad postane nepodnošljiv. Hrani ih samo u vrijeme rucka, macja hrana se nalazi u smocnici, ja ih nahranim ujutro, a Dick uvecer. To je jedini posao koji smo uspjeli podijeliti. Hrana za ribicu također se nalazi u smocnici, djeca nahrane Homera jednom tjedno, obicno petkom, no trebat ce im pomoc da ga spuste dolje. Nipošto ne želim da se pentraju po radnoj plohi. Također, ne želim macju hranu u akvariju, kao što je jedna od dadilja, saznavši da je dobila otkaz, ucinila i ubila ribicu. Vanessa se nagne naprijed i šapne: - Ovo je, zapravo, Homer II. Treptale su jedna drugoj, dok je Jo imala osjecaj kao da joj krv istjece iz udova. Vanessa se ponovno nasloni. Jo kimne, ne pomaknuvši glavu. Vanessa se ustane i ode do hladnjaka, izvadi bocu vina i pogleda prema Jo, pokazujuci na nju i izvivši upitno svoje savršeno oblikovane obrve. Vanessine se oci rašire. Samo pozdravi djecu za laku noc i slobodna si kao ptica. Joino pozdravljanje djece ocito je više imalo svrhu Vanessinog mirnog odlaska u krevet, nego Joinog ili djecjeg. Slijedeci Vanessine upute, Joina glava proviri kroz vrata Tallulahine sobe. Djevojcica je vec bila u krevetu s palcem u ustima, a kapci su joj se spuštali dok je tata pripovijedao pricu. Jo joj šaptom poželi laku noc i zauzvrat dobije omamljeni smiješak. Potom pokuca na Cassandrina vrata i nade je kako sjedi na krevetu, bjesomucno zapisujuci nešto u svoj krznom obloženi ružicasti dnevnik. Jo poželi laku noc, djevojcica je na trenutak smeteno pogleda, pristojno uzvrati i vrati se svom pisanju. Potom se Jo uputi u potkrovlje kako bi pozdravila Zaka. Buduci da se još nikad nije susrela sa svjetlosnom sabljom, nije imala nikakvu šansu. Na zvuk udarca u njezinu lubanju, Zak poskoci iz kreveta uz zadovoljni cijuk. Njegov je plan uspio! Nema tog provalnika koji bi zamijetio sablju! Bio je pravi akcijski junak! Uzbuđeno se maši za svog pišu. Vanessa se pokazala iznimno suosjecajna. Vanessa se okrene prema Jo. Za ono troje ljudi u državi koji nisu pali pod utjecaj jednokratnog cuda zvanog CD. Ploce su ispunjene uspomenama. I zbog toga više ne moramo razbijati glavu oko racuna, a moja žena može uživati u posljednjim krikovima mode i skupim tretmanima ljepote. Ali, decki moraju imati svoje igracke. Vanessa na ovo odgovori otkrivajuci Jo informacije od vitalne važnosti. Nikad nece preboljeti to razocarenje. Jo se napokon našla u svojoj novoj spavacoj sobi, potpuno sama, s cijelom veceri na raspolaganju, preciznije, tocno u ponoc. Preskoci preko svog otvorenog kovcega i odbacenog ruksaka, te se opruzi na krevetu preumorna i da zaplace. Nakon nekog vremena svuce svoju odjecu i uvuce se pod poplun, gdje se najednom potpuno razbudi. Ležala je tamo, trepcuci u mraku dobra cetiri sata. Do cetiri ujutro mrzila je London, mrzila je Fitzgeraldove, mrzila je djecu i mrzila je svoj život. U minutu nakon cetiri sata utonula je u dubok san. Dva i pol kratka sata potom, bila je vrlo grubo probuđena. Grozno je probuditi se na zvuk bušilice što odjekuje u lubanji u bilo koje doba dana, ali ovo je zbilja bio nizak udarac. Otvorila je oci i cekala poznati zvuk obližnje rijeke Avon da ispliva iz buke sto je odzvanjala u njezinoj glavi. Cekala je i cekala. Najzad, promoli glavu iznad popluna. Bila je suviše dezorijentirana da bi odmah shvatila kako nije u svojoj spavacoj sobi, vec usred neke IKEA nocne more. Najednom, prisjeti se svega. Nalazila se u paklu smještenom u sjevernom Londonu. Ležala je u krevetu buljeci u prazno i nadajuci se brzoj, bezbolnoj smrti kadli, nenadano kao sto je i pocela, buka se utiša. Pocasti se sjecanjem na nijemog, djevicanski zgodnog Bena Afflecka koji je taman otkrio vodopad u njezinoj privatnoj laguni, kad je nanovo uznemiri bušenje pod njezinim prozorom. Iznervirano razmakne zavjese i nađe se licem u lice s tri golema građevinca, jednim tackama i građevinskim ljestvama ispred kuce u susjedstvu. Kao jedan, sva trojica je spaze, nacere se muškim cerekom, visoko ucinkovitom komunikacijskom precicom svojstvenom njihovom spolu, koja transparentno docarava njihove misli. Navuce zavjese i nasloni se na zid. Nakon osvježavajuceg tuša, Jo skupi prvo iz kovcega što nije izgledalo kao da ga je krava prožvakala, žurno se odjene i pojavi u kuhinji. Tamo nije bilo nikoga. Pristavi vodu za caj, pokušavajuci se prisjetiti gdje stoje cajne kesice, pritom osluškujuci što se zbiva na gornjem katu. Kad je bušenje ponovno pocelo, ona odluci riskirati i uputiti se gore do djece. Možda bi ih mogla zamoliti da je sakriju. Svi su još uvijek spavali. Pogledala je na svoj sat. Bilo je prilicno kasno. Djeca bi ubrzo morala biti u školi. Lagano pokuca na vrata Vanessine i Dickove spavace sobe, pa onda na ona Tallulahine i Cassandrine. Ne prođe ni sekunda, a u kucanstvu Fitzgeraldovih zavlada uzbuna visokog stupnja. JO VAS ODVOZI TOCNO ZA DESET MINUTA! Jo shvati kako je sad zacijelo pravi trenutak da otkrije gdje se nalaze škole, te potrca na donji kat kako bi proucila plan grada. Dick je doista trebao pomoc. Škakljati djecu dok su u polusnu sve do trenutka kad te nenamjerno udare šakom u lice, dosad se nije pokazalo kao najprimjereniji nacin buđenja. Pocevši i sama pomalo osjecati paniku, Jo razmakne zavjese i objavi im da ce, ukoliko kroz deset minuta budu spremni, pripremiti iznenađenje za veceru. A prvi koji bude gotov, dobit ce najveci komad. Obecanje je imalo cudesan ucinak, premda se tek cekalo degustiranje njezinih kulinarskih vještina. Jo jedva da je zamijetila da su, kad je izlazila s djecom, i Vanessa i Dick još uvijek bili u kuci, a Dick još nije bio niti odjeven. Sve što je zamijetila bilo je da se gotovo odmah našla u prometnoj gužvi, te da je spojka u automobilu mnogo niže nego sto je zamišljala. Vecinu svoje prve utrke do škole provela je podešavajuci naprijed-natrag sjedalo u automobilu, pretvarajuci se da zna što ce skuhati veceras i skrenuvši u krivu ulicu. Djeca su uživala u sveopcem uzbuđenju, no na povratku su se Tallulahine oci napunile suzama. Putovanje joj se ucinilo dulje od ostatka njezina života, te prvi put osjeti u sebi bujanje egzistencijalnog gnjeva. Osjecaj nije bio ugodan. Jo naprosto nije imala vremena odvesti se kuci i potom pješaciti s Tallulah do vrtica, stoga donese izvršnu odluku. Vec se mogla vidjeti kako mili uz nju. No utješi se da ce joj kroz nekoliko tjedana noge biti oblikovane i vitke, a srce na vrhuncu dobrog zdravlja. Ili to, ili ce biti mrtva od umora. Vrativši se kuci, nakon što je odvezla Tallulah, valjalo je pospremiti kuhinju i dovršiti glacanje, a željela je još i nazvati Shauna. Pretpostavljala je da cišcenje kuhinje ne bi trebalo biti teško, no ubrzo shvati da vjerojatno nije propisno ocišcena još od vremena dadilje prije Francesce. Napokon, krajnje iscrpljena pristavi vodu za caj i protegne ledja. Okrijepivši se šalicom caja, pocne glacati. Ponovno uslijedi zanimljiva spoznaja. Baš je sve, ukljucujuci carape, jastucnice, plahte i Zakove hlace, bilo na gomili predviđenoj za glacanje. Taman kad je naumila otpiti caj do kraja i nazvati Shauna, shvati da je, ukoliko je htjela prohodati do Tallulahinog vrtica, trebala krenuti još prije pet minuta. Uzme kljuceve, razmišljajuci kako listi za kupovinu treba pridodati i kisik, te izađe iz kuce, dakako, ne zaboravivši ukljuciti alarm. Listovi na nogama su joj podrhtavali, a znoj joj je curio niz ledja u trenutku kad je skrenula u ulicicu gdje se nalazio Tallullahin Montessori vrtic. Ugleda kolonu roditelja - mahom žena, s pokojim neobicnim muškarcem - kako se tiskaju u redu ispred kuce u stilu kralja Georgea i ucini joj se kao da je stupila u reklamu za GAP. Stane na zacelje, razmišljajuci bi li Tallulah pristala da je odnese doma na leđima. Jo nije mogla shvatiti zašto se teta ne oslanja na upoznavanje svakog skrbnika ponaosob. Cini se kako su se i roditelji slabo međusobno poznavali, a nitko od njih nije pokazao nikakvo zanimanje za Jo. Ocekivala je kako ce morati objašnjavati tko je i svakome potanko opisati svoj CV, baš kao sto je i svaka dadilja u Nibletu morala uciniti. Ali, ovdje nije bilo tako. Nakon nekoliko trenutaka iza nje stane druga žena i Jo pomisli kako je najzad u pomoc stiglo prijateljsko bice. Tek što se okrenula i zaustila odgovoriti, žena ispred nje zapocne razgovor s njezinom nesuđenom prijateljicom. Tada, na njezinu nevjericu, dvije žene nastaviše zdušnu konverzaciju preko nje, kao da je bila nevidljiva. Dok su uspoređivale vrijednosti Hatha s Iyengar jogom, Jo se trudila ne misliti na svoje roditelje. Izvadi svoj mobitel ne bi li nakratko nazvala Shauna, no izgubi samopouzdanje. Morala je biti nasamo. Kad je Tallulah doskakutala do Jo, smiješeci se neposrednim djecjim osmijehom, ona je poželi zagrliti do boli. Srecom, Tallulah je bila suviše zainteresirana za veceru da bi zamijetila kako nešto nije u redu. Njih su dvije odšetale niz brdo razgovarajuci o vecerašnjoj veceri iznenađenja. Hocu kuci, pomisli Jo. Ovo ce jamacno upaliti. Omiljena hrana svakog cetverogodišnjaka fino stane u jednostavni recept koji podrazumijeva cokoladne pahuljice. Tallulah na trenutak razmisli. Potom široko rastvori oci i izjavi sa strahopoštovanjem: - Domaci humus, domaci brioši i masline punjene lukom. Jo klekne pred nju. Jo je kanila nazvati Shauna za vrijeme Tallulahinog sata baleta, no ucini fatalnu grešku odlucivši prije toga baciti pogled na Tallulah u punom sjaju baletne haljinice. Nakon sto je pola sata stajala opcinjena s jedanaest minijaturnih vila u zacaranoj šumi, shvati da je propustila priliku. Pridruži se ostalim roditeljima u kutu sale. Tallulah je glumila stablo, izvijajuci se visoko, visoko ka nebu u svojoj ružicastoj, svjetlucavoj opravi s ružicastom, cvjetnom vrpcom za kosu. Tik do Tallulah stajala je, nalik na drvo, sicušna cetverogodišnjakinja u toploj vesti ispod svoje haljinice, baletnim papucicama koje ce joj tek kroz nekoliko godina odgovarati po broju i s izrazom lica vilinskog slona. Njezina je majka sjedila pokraj Jo, s neskrivenim obožavanjem u ocima. Xanthe je, međutim, bilo daleko zanimljivije pasionirano kopati po nosu. U raznim intervalima tijekom baletnog sata, raznorazne su vile odlucivale kako ne postoji prikladnije vrijeme za napustiti vilinsku šumu i odšetati se do svojih mama, skinuti vrpce s glavica i buljiti u njih, svuci svoje hulahupke preko guza, ili naprosto zabiti lice u ruke i plakati. Ali ne i Tallulah. Tallulah je bila postojano stablo. Nije li predivno stablo? Uto sve cetverogodišnjakinje, u haljinicama tek neznatno vecim od gacica, pogledaše prema Tallulah. Ona okrene svoje lišce spram sunca i pocne misliti misli svojstvene stablu. Jo se jedva suzdrža da ne potapša ženu do sebe i objavi kako je ona Tallulahina dadilja. Nije ni trepnula, a sat baleta bio je gotov, te Jo shvati da ce razgovor sa Shaunom morati pricekati dok se ne vrate doma. Kad su napokon stigle kuci, Jo postade jasno kako je kratka s vremenom. Valjalo je preodjenuti Tallulah iz vile u djevojcicu i spustiti je s vrtoglavih visina filmske zvijezde, te promisliti i obaviti pripreme za popodnevni caj, a sve to unutar kratkog roka za odlaženje po drugo dvoje djece. Kako je popodne protjecalo, Joina potreba za razgovorom sa Shaunom postajala je sve neugodnija, poput neopažene opekotine. Obicno bi se ujutro nakratko culi, potom ponovno oko rucka i onda još popodne kako bi se dogovorili za predstojecu vecer. Znala je sve makro i mikro detalje njegova dana, pocevši od prometne gužve u koju je zapeo na povratku s posla, pa do priloga u sendvicu, a ako bi se našlo vremena, uspjeli bi se i posvađati. Nakon toliko zajednickih godina mogli su se brzinom svjetlosti prebaciti s neobaveznog cavrljanja na žucnu prepirku. No danas nije bilo vremena cak ni da zapocnu svađu. Zbog nemogucnosti razgovora sa Shaunom Jo iznenada preplavi cudan osjecaj kao da je nasred oceana i ne nazire obalu. Svaki put kad bi podigla slušalicu, uskocila bi Tallulah s novim pitanjima i zahtjevima, s energijom i upornošcu mahnitog šteneta. Na svoje je zaprepaštenje Jo uspjela pripraviti caj, te su ona i Tallulah bile spremne za odlazak po drugo dvoje djece. Veceras ce uistinu morati nazvati Shauna, cvrsto si obeca, a do tada ce se morati snaci na otvorenom moru. Tada, upravo na izlasku iz kuce, zazvonio je telefon. Bila je to Diane, Vanessina majka. Srecom, objasnila je, uspjela je iznaci malo vremena za posjetu prije partije bridža, dakako, ukoliko djeca stignu doma na vrijeme. Došla bi tocno u cetiri, pa Jo izjavi kako bi to bilo baš lijepo, te da se upravo žuri po djecu. Tallulah je bila prezadovoljna da bi se žurila, buduci da je bila najbolje stablo, a u njezinom tjelešcu teško da je bilo mjesta za svu tu srecu.
5 STVARI KOJE MUŠKARCI SU BIOLOŠKI PROGRAMIRANI DA PRIMJEĆUJU NA ŽENAMA
Trenuci milosti i ohrabrenja u nasem radosnom i zauzetom predanju, sluzenju i svjedocenju za Krista. Uzela mu je glavu u ruke, svojim beskrajno plavim ocima ga pogleda... Jedino, pogled kroz WC prozor ga po malo razbistri! Zvucalo je lijepo i pomalo starinski, ali ipak u Londonu. Uostalom, ovo je tek samo jedna muzicka egzibcija, koju svaki pocetnik nauci!
[Ceski sex za novac|Dame za sex beograd“|Upoznavanje s arduinom]
Oznake: upoznavanje, radič, braka
komentiraj (0) * ispiši * #
