Tisucu x ja
Snovi
Koje ja gluposti sanjam, ne bi covjek vjerovao.
Kao, idem preko neke livade i naidjem na ovna. Posto sam 100% - tno gradsko dijete koje je ovna vidjelo samo u djecjoj slikovnici (ili je to bila ovca?), skoro umrem od straha i okrenem se nazad. A iza mene bik. Pravi, s rogovima i balavom njuskom i velikim mudima. Sad vec panicarim i taman kad pomislim kako mi nema spasa, zacujem glasove. Prema meni idu Mary Kate i Ashley Olsen. Pristojno pozdrave, priblize se svaka svojoj zvjerki i nestanu skupa s njima, a ja ostanem zbunjeno stajati nasred puste livade...
... koja se pretvori u pjescanu obalu. Predamnom sumi more, valjda neki ocean, tko bi znao. Krenem prema moru, dok mali racici u panici bjeze. Zabavljena, pratim ih pogledom i sledim se. Malo dalje stoji neka zenska, plavusa u dugoj haljini i bulji u mene. Izgleda mi kao neka cudakinja, a dojam samo pojacava lav koji mirno stoji pokraj nje. Da, lav. Pa sto je ovo, pomislim, izgleda da sam zalutala na sastanak nekih fanaticnih zastitnika zivotinja ili bar neke bizarne sekte. I dok se ja tako mislim, plavusa izvuce zlatnu vagu (Otkud? Nisam primijetila da ima dzepove?) i pocne govoriti. Vidim da joj se usne micu, ali ne cujem sto govori. A ocito se obraca meni, jer i dalje bulji u mene. Odjednom se nebo zamraci, more se uzburka, a iz pijeska pod mojim nogama pokulja stotine skorpiona. Odskocim s krikom...
... i zateknem se usred sume. Oko mene samo stabla, tiha i nepomicna. Sve odise spokojem, pa se pocnem opustati. Setam polako, ne misleci ni na sto. Osluskujem zvukove sume: cvrkut ptica, brbljanje vjeverice, udaljeni zubor potoka ili rijeke, suskanje grmlja... suskanje grmlja?! Paraliziram se i sa strepnjom pogledavam prema zlokobnom grmlju, pokusavajuci odluciti da li da pobjegnem ili ostanem. Grane grmlja se zatresu, a pred mene iskoci covjek - ne, konj - ne, kentaur! Sad sam vec sigurna da sam totalno prolupala. Nakon pocetnog zaprepastenja, primijetim da frajer u rukama drzi napeti luk (uz cinjenicu da je neopisivo zgodan i u savrsenoj formi). Pogleda me totalno nezainteresirano, frkne i otrci (ili odgalopira?) dalje. Izgubljeno nastavim bauljati po sumi, vise manje u smjeru one vode ciji sam zubor ranije registrirala. Zvuk vode koja tece sve je glasniji i razmicuci dvije grane pred licem konacno ugledam rjecicu. Kako to vec ide, covjek nigdje mira nema, pa se kraj rijeke vec nalazi stado koza. Imaju i kozlice, slatke, male, bijele vrazicke, ali im se ne usudjujem previse pribliziti jer ih budno pazi jarac opakog izgleda. Na sigurnoj udaljenosti od ostrih rogova spustam se do obale rijeke i bas kad sam namjeravala zagrabiti malo vode u dlan da se napijem, u vodi, ispod svog odraza, ugledam covjeka. Ne samo da nije utopljen i mrtav, nego mu oci blistaju dok se zavodljivo smjeska i ocito se jako dobro zabavlja. Osjecam kako me zove k sebi, vuce sve blize... naginjem se sve vise i vise... a iz rijeke iskace najveca i najgadnija ribetina koju sam u zivotu vidjela! Razjapivsi ogromna usta puna ostrih zubi, odvlaci me u mracne dubine i...
... budim se s krikom. Samo san.
Bas gluposti. A sto je najbolje od svega, uopce to nisam sanjala. Upravo sam sve izmislila kako bih vas zabavila. Nagradno pitanje glasi: koja se zajednicka tema provlaci kroz cijelu pricu? Tko pogodi, dobiva... osobnu satisfakciju i potvrdu da je bistar i ostrouman. Vas red.
