Tisuću zašto - tisuću ne znam
14.11.2006., utorak
Posljedice
|
Ovaj tekst sam napisao još u lipnju, ali sam skroz na njega zaboravio. U međuvremenu su se neke stvari promijenile, a neke nikad neće. Bio sam sinoć u svatovima. Neću vas gnjaviti opisom dvorane, jela niti obleke – nije ovo Glorija, bogati!. Svatovi su bili prijateljevi – što će reći da sam s veseljem išao u svatove (uostalom, neshvatljivo mi je ikakvo drugačije raspoloženje, a onima koji uvijek seru kako su svatovi selo poručujem – ne serite. Ne da mi se sad elaborirati kakvi su to ljudi koji se uvijek fiksiraju na negativno, no znajte da za to postoji dijagnoza). Ono što me je jučer zabrinulo je činjenica da naši svatovi sve više prate trend naših tuluma – nema slobodnih žena. Sve neki dosadni parovi. Zato poručujem jedinoj slobodnoj djevojci iz jučerašnjih svatova, a kojoj sam posvetio većinu moje neupitne hetero-pažnje, ne sviđaš mi se, nego nisam imao izbora. Kako volim jasne odnose ne bih htio da moju jučerašnju pažnju shvatiš drugačije i ponadaš se. Sretno! U svatovima je, kao što možete i vidjeti, bilo veselo. Posljedica toga veselja je već tradicionalna post-alkoholna depresija. No, ima i za to lijeka. Odmah po buđenju sam počeo uzdisati. Shvatio sam da mi je teško i da će se teško to teško stanje promijeniti. No, sjetio sa se da mi je uvijek nekako lakše kad vidim da ima nekoga kome je gore nego meni. Tada prestajem zdvajati nad vlastitom sudbinom i počinjem suosjećati s tuđom. Ovaj pozitivni pomak ne dolazi sam od sebe, nego zahtjeva da nekog od previše preostalih prijatelja i nazovete. Odlučio sam se za Hileta. «Njemu je zasigurno teško», zaključio sam sjetivši se kako mu je. «Ohoho, prijatelju truli!», javio mi se nekako obveseljen. «Kako si?», uputio sam mu pitanje koje pali gotovo uvijek. «OD-LI-ČNO», odgovorio mi je bezdušno. Počeo mi je pričati o dionicama, Hreninoj sekretarici, mami jedne klinke i vinima. «Do četiri ujutro sam pio sasvim umjereno.», lagao je neuvjerljivo. «Jesi li mislio na nju kad si se probudio?», nisam se predavao. Džaba. Samo je se dvaput sjetio od jutra. «Gotovo da je ne ćutim.», lagao je gotovo uvjerljivo. Ništa mu nisam mogao, nigdje mjesta za suosjećanje tu više nije bilo. Odlučio sam se da ga više neću ni zvati. Moj drugi izbor je bio Hmudek. «Njemu ne može biti nego teško», smatrao sam tada. Javio mi se nakon preduge zvonjave što mi je već bilo sumnjivo «Ej lega ne mogu sad pričati, tu mi je jedna prijateljica.» «#&%@~!», promumlj'o sam. Pa gdje ovo vodi!? Hvala Bogu, uvijek mi ostaje moj postojani prijatelj Hija. «Idem se prošetati do mog kumašina, kod kuće je, sam – znam.», odlučih. Ušao sam odlučno u njegov ajnfort i zastao ukopan. Iz njegove sobe se čuo ženski glas i smijeh. Pokucao sam na vrata. Otvorio mi je nasmijana lica koje je paralo moju depresivnu dušu «Kakav je to smijeh?», zahtjevao sam odgovor. «Evo Šmirta i ja...», započeo je, no ja ga više nisam slušao jer utjehu nisam dobio. Učtivo sam se oprostio i otišao. U stanju produbljene depresije noge su mi same krenule put Kingove kuće. Za njega sam sa sigurnošću znao da je u qrcu – poslao mi je još jutros poruku. «Di si Hure, bokte!», neuviđavno mi se obveselio. «Koji ti je qrac?», pristojno sam ga upitao. «Bio sam na pecanju, sad pravim fiš, a i gucnuo sam.» «Džabalebarošu!» «No ambition – gone fishin'», počeo je zviždati luzersku himnu Louisa Armstronga. «Pa ti uživaš u svojoj luzerštini», zgrozio sam se. «Učio sam od najvećeg.» «Oprosti.» «Nema beda, šta'š popit?» «Daj šta daš.» I tako to... Hure |
- 09:01 - Komentari (12) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
Ovaj blog je započeo kao dio velikog projekta pisanja knjige koja bi trebala dati sustavan pregled sveukupnog ljudskog neznanja. No sve više postaje mjesto gdje prijatelji pišu priče s nadom da će privući neke cure, koje će pasti na šarmantne tekstove. U uspjeh ovih nastojanja ne vjeruju im ni rođene majke. Ovaj blog je djelo petoro autora i svi su duševno zdravi. U početku je bilo petoro autora, a tako je i ostalo! Njihova imena su vrlo lijepa. Uvjerite se i sami: Empatik (Hreno), Veličanstveni Mudek (Hmudek), brat Leja (Hija), brat Dele (Hile), te Hure. Opći doprinos blogu ove petorice je izrazit, a Hmudekov najizrazitiji pošto se zna i dobro odgurivat kišobranom o stijenje. |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||