Tisuću zašto - tisuću ne znam
02.08.2006., srijeda
Ljeto, ljeto, aufwiedersehen...
|
Ih,šta ti je život. Mladi se jebu i zajebavaju, a mi stari gledamo s prozora i pušimo. Čak su i u španjolskoj ambasadi prekoputa pogasili svjetla, a ne gase ih nikad prije dvanaest. Moje je ljeto završilo, stislo se u dva tjedna godišnjeg i sad je od njega ostala samo nesnosna vrućina i malo boje po ramenima. Odlična podloga za cjelogodišnju depresiju. A sve je izgledalo drukčije onomad, kad je onoj bila otpala glava. Ljeto se računalo u tjednima, razdaljina u litrama a dobar provod u parnim i neparnim danima. Sise su se smješile plažom kud god bih pogled skrenuo, onako nezauzdane, i ugovarale nam dejt na rivi, kad pa'ne mrak. Mi bismo ih onda bjesomučno tražili, u pauzama između dvije pive i razjašnjavanja 'ko je bio veći: Baka ili Žuti? Ljeto. Jebem ti ljeto. More. Isto ga jebem, u guzicu. Slano je i toplo. Dobro mi je i u kancelariji, zaželio sam se klime, kravate, kolegija i pušpauza pred zgradom. Pet dana sranja i dva povraćanja, pa onda opet iznova. Eto, to mi je falilo. Zato sam se vratio po najljepšem autoputu u ovom dijelu Europe da sastavljam izvještaje i prodajem muda pod bubrege. To je ono što me čini sretnim. A ne more, sol, riba i maslinovo uje. U pičku materinu… Kad je onoj otpala glava, bio je to znak za početak ljeta. Prvi sudački zvižduk u finalu svjetskog prvenstva u kojem igramo s Brazilom i dobijamo sigurno, a i koeficijent je bogovski. Tekmu smo dobili, nije u tome problem. Problem je što je gotovo i što je do novog još četiri godine, a uz to nismo sigurni dal' ćemo se uopće plasirati. Neki bi rekli da u tome i jest čar, da Božić ne bi bio Božić da je svaki dan, a ja bih im odgovorio da im se serem u logiku. Logično. Tragično. Kaj ja znam kako je već. Ne znam ništa i nije me ni briga. Barem imam čitav krevet za sebe.U pičku materinu… Da nesretnici nije otpala glava ne bismo se imali čemu smijati za deset godina. Možda bismo se smijali jedino nama. Ovako će nam glava biti komična. Logično. I frigane žabe nad Cetinom i Kravice i umišljene Norvežanke i izmišljene Poljakinje. I pogled iz Dankove sobe. Al tek za deset godina. Jebem ti sto sekretarica, da ti jebem… Doviđenja ljeto. Zbogom. Dosta mi te je više. Zabij si to svoje sunce i more duboko u dupe i odi na makjato. Meni je ionako ljepše u zračnim uvjetima. hreno |
- 08:28 - Komentari (8) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
Ovaj blog je započeo kao dio velikog projekta pisanja knjige koja bi trebala dati sustavan pregled sveukupnog ljudskog neznanja. No sve više postaje mjesto gdje prijatelji pišu priče s nadom da će privući neke cure, koje će pasti na šarmantne tekstove. U uspjeh ovih nastojanja ne vjeruju im ni rođene majke. Ovaj blog je djelo petoro autora i svi su duševno zdravi. U početku je bilo petoro autora, a tako je i ostalo! Njihova imena su vrlo lijepa. Uvjerite se i sami: Empatik (Hreno), Veličanstveni Mudek (Hmudek), brat Leja (Hija), brat Dele (Hile), te Hure. Opći doprinos blogu ove petorice je izrazit, a Hmudekov najizrazitiji pošto se zna i dobro odgurivat kišobranom o stijenje. |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||