Tisuću zašto - tisuću ne znam
24.04.2006., ponedjeljak
Dva loša ubiše...
|
Ovaj puta nismo dobili ništa za Uskrs. Ni ja, ni Hija. Gnijezdo je ostalo prazno, a prazne su nam i glave bile kada su trebale biti pune. Djevojke su ležale blizu nas na travi i upijale prvo proljetno sunce. Nismo ih pitali ni za vjeru, ni za naciju. Točnije, nismo ih pitali ništa. Samo smo buljili i glupavo se smješkali – malo njima, malo sebi u brk. Uskoro su došla dva Talijana. Crni i ne viši od metar šezdeset, zauzeli su naše mjesto kraj naših cura na našem suncu i počeli se kreveljiti s njima na iznimno lošem engleskom. Lica su nam izgubila one glupave osmijehe. Lica su nam poprimila glupave izraze. Lica su nam bila opaljena suncem. Lica nam bijahu bezlična. Prvo smo ih mislili ispizdit. Bili su manji i bili su Talijani, pa se nekako činilo najboljom opcijom. Hija je prvi jednog pogodio loptom u glavu. Talijan se samo smješkao. Ja sam potom pogodio drugog. I ovaj se samo smješkao. Otpora nije bilo ni u tragovima, pa smo morali prijeći na plan B. Pogodio sam jednu od cura iz voleja. Glavu sam promašio, ali je dobila u guzu. Nitko se više nije smješkao, ali je Hija umirao od smijeha. Talijani su počeli nešto gunđati i mahati ručicama prema nama. Hija se naglo prestao smijati. Hija se silom htio tući. Onda je proradilo 6 godina rada za HHO u meni, pa smo ih samo izazvali na nogometni ogled. Dva na dva. Nisu imali šanse, kao uostalom uvijek kad igraju protiv Hrvata. Ispočetka su se držali nekako, ali smo ih pocepali ko peder Playboy. Cure su se u međuvremenu izgubile u danu, pa je pravi dvoboj završio neriješeno – nula nula. Što će reć da barem nismo izgubili. Bila bi prava sramota za Hrvatsku izgubiti od Talijana na pravoslavni Uskrs. Neriješeno nije baš toliki bed. hreno |
- 15:03 - Komentari (17) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
Ovaj blog je započeo kao dio velikog projekta pisanja knjige koja bi trebala dati sustavan pregled sveukupnog ljudskog neznanja. No sve više postaje mjesto gdje prijatelji pišu priče s nadom da će privući neke cure, koje će pasti na šarmantne tekstove. U uspjeh ovih nastojanja ne vjeruju im ni rođene majke. Ovaj blog je djelo petoro autora i svi su duševno zdravi. U početku je bilo petoro autora, a tako je i ostalo! Njihova imena su vrlo lijepa. Uvjerite se i sami: Empatik (Hreno), Veličanstveni Mudek (Hmudek), brat Leja (Hija), brat Dele (Hile), te Hure. Opći doprinos blogu ove petorice je izrazit, a Hmudekov najizrazitiji pošto se zna i dobro odgurivat kišobranom o stijenje. |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||