O Bože! Odakle ova krv ovdje? Sve me strah što se ovdje događalo dok sam ja spavala. Pa nije moguće. Krv na vodki. Što će biti sljedeće? Kada sam prvi puta našla travu na Markovom ormariću, pomislila sam da je to sve samo faza odrastanja, no kada sam našla drogu, počela sam se ozbiljnije brinuti. Uvjeravao me da nije njegova. Da je ostala od neke djevojke tamo. Ali kako da mu vjerujem? Ja njega više ne prepoznajem. To nije više onaj fin i pristojan dečko kojemu su fakultet i obitelj bili na prvom mjestu. Sada se opija, drogira.. Ali krv? Što bi to trebalo značiti? Možda sam samo previše paranoična, sigurno se porezao malo ili nešto. Što bezveze paničarim. Uzela sam ručnik s radijatora i obrisala krv a zatim im odnjela vodku u kuhinju. Na njegovim rukama nisam vidjela porezotinu.

Marko je cijeli dan bio sa crvenokosom u našoj kući. Pošto su previše bučili, otišla sam malo van prošetati. Svježi zrak mi je pomogao da malo posložim misli. Ni Marka ni mene život nije mazio, nakon gubitka Danijela, oboje smo se nosili s patnjom sami. Svatko na svoj način. On je utjehu tražio u alkoholu a ja u knjigama. Ponekad bih odlutala, u taj zamišljeni svijet i zaboravila na sve što me okružuje. Većinom bih odabirala romane s kriminalističkim zapletima kako bih što više okupirala misli. I pokušavala se sve više udubiti u knjigu kako ne bih čula razbijanje čaša u susjednoj prostoriji. Ignorirala sam njegovu bol, a samo je trebao podršku, nekoga uz sebe. Da sam barem tada skupila više snage te pokušala i njemu pomoći. Ovako, ja sam sada dobro, a on nije. Ja imam stalan posao, a on provodi dane opijajući se okolo. Ja sam nakon svega ipak našla svoj mir, a on se budi usred noći sav u znoju zbog noćnih mora.

No, još uvijek se pravim da ne vidim.
Vratila sam se u kuću i primjetila da je crvenokosa otišla. Odlučila sam razgovarati s njime ozbiljno.

Marko, želiš li o nečemu razgovarati?
Ne, zašto pitaš?
Zato jer više ovako ne može. Po cijele dane spavaš, noćima se opijaš, i tko zna što još radiš, svjesna sam da ti nije lako, ali zar ne misliš da tako nećeš ništa riješiti?
Meni je dobro. Koji je tvoj problem?
Moj problem je u tome što se uništavaš, sustavno svaki dan i ja to moram gledati. Kada si zadnji put imao ozbiljnu djevojku, kada si trijezan bio 24 sata u komadu? Ja to više ne mogu gledati! Ili si nađi posao, ili..
Što, izbacit ćeš me? Samo daj, izbaci me jer nisam savršen braco, jer nisam anđeo kao ti. Nisam svetac i ne visim konstantno u crkvi ali to ne znači da ništa ne vrijedim. Uostalom, tvoje ga klečanje ispred oltara neće vratit.
Ali Marko..
Što ali? Ja sam taj dan izgubio više nego ti, ako se ne sijećaš? Imam pravo duže patiti.
Više? Molim te lijepo, oboje smo izgubili dvoje dragih ljudi, i ponavljam, ne mojom krivicom. Ili možda svojim gubitkom smatraš i onu kurvu?
Ma da, najlakše je svaliti krivnju na mene. Misliš da se ne grizem svaki dan zbog toga, ali nisam ih ja otjerao iz kuće, ako si možda zaboravila. I, još nešto, ne zovi Nelu kurvom, mnogo toga ne znaš!
Šuti!! Ne želim slušati o njoj!! Ona je kriva za sve što se dogodilo!!!

Izašla sam van i zalupila vrata treskom. Kako se usuđuje kriviti mene? I braniti nju. Nakon što je sve uništila, i otela mi njega, moga Danijela. Udahnula sam nekoliko puta kako bih se smirila. Nisam se trebala derati na Marka, nije ni on bio za sve kriv. Ali nisam znala kako više da ga trgnem. Nije se više smio uništavati pred mojim očima. U razmišljanju sam zadrijemala. Prenulo me je kucanje na vratima.
Uđi.
Seko, oprosti, znam koliko se trudiš oko mene, i znam da mi želiš sve najbolje. I nešto ti nisam rekao. Ovaj tjedan sam se zaposlio kao konobar u jednom baru. Radim, trgnuo sam se. A djevojke, pa još sam mlad, moram uživati u životu.. Uostalom, ne vodim ih više doma, u našu kuću, na seks. Ona djevojka koju si danas vidjela je kolegica s posla. Došli smo popiti koje piće nakon naporne noćne smjene. Oprosti..
Drago mi je Marko, nadam se da je to s poslom istina. Ali nadam se da si svjestan da laži ne volim. Kako možeš lagati da ne dovodiš cure doma kada sam sinoć našla izazovnu žensku odjeću kupaoni. Ili ćeš možda reći kako je to moja odjeća? Ja ne nosim takve stvari, pogledaj samo?
Marko je spustio pogled i tiho prošaptao.
Seko, odjeća je moja.