|
|
svijet u malom
12.01.2007., petak
MAMA, TATA I BAN
Bila je sredina 80-it dok su moji roditelji bili u naponu roditeljsva i svim su silama svojim djevočicama pokušavali priuštiti uzbudljive uspomene. Tih dana jedriličarstvo nije bilo toliko razvikano, pa tako ni skupo. Moji su roditelji, zajedno sa prijateljima, odlučili utrpati djecu na jedrilicu i provozati se Jadranom. Upravljati tom nevelikom lađom znao je gospodin prijatelj i moj otac- dopisno. Snalažljiv kakav je, brzo je savladao tehniku, ipak je rodom Primorac.
Od cijelg jedrenja meni su ostale u sjećanju priče o Petru Panu na provi prije spavanja, neprežaljeni gumeni snorkijevac koji se napokon vratio kući u morske dubine, jedan ožiljak na leđima za koji su mi rekli da kaj se derem, proći će mi dok se budem udavala (srećom još se nisam udala, ožiljak ima još cajta da nestane). I slavna epizoda koja je umalo neslavno završila, a ja danas krivim Marijana Bana.
Bilo je lijepo vrijeme, vjetar taman dovoljan da lagano klizimo po mreži sićušnih valova. Tako su moj tata i prijatelj odlučili (čini mi se) ljepše složiti jedro, ili tako već nešto. Uglavnom, povjerili su upravljanje mojoj mami i čoporu djece. Moja mama nije nesnalažljiva dok ona to odluči. Tako je brže bolje skočila u pomoć djeci kako ona ne bi skoćila preko palube. Kratka rasprava, sve je bilo OK dok se s pramca nije začulo urlanje pomješano s vetrom.
Tiiimuuuun, mama, tiiimuuuun!
Stari, do koljna zapetljan u konoplje, izbečio je oči i urlao.
Tiiimuuun, uhvati timuuuun!
Kaj da uhvatim?
Ma timuun, timuun uhvati, pokušavajući se ispetljati urlao je moj stari.
Kad naš brod plovi, plovi, ravno prema sićušnom otočiću, ali ipak više nego dovoljnim da rekunstruira neke scene iz Titanika (ti vrapca, mogla sam možda Oscara zaradit...) moja majka gleda starog drito u oči. I nidje drugdje. Jer on noj nešto govori a ona ne razumije. Moja stara. Rođena Zagrepčanka. Nema pojma što je timun.
Eto tako. Ja se uvijek sjetim te scene, koja je još uvijek predmet prepucavanja mojih roditelja (jebo te timun), kad čujem Marijana Bana kako recitira Ruzinavi brod kojem timun uvik biži.
Da je moja majka slučajno čula tu pjesmu kojih 20-ak godina ranije moj stari bi možda imao mlo više kose na glavi.
Hvala lakom vjetru, stari se je uspio ispetljati, dotrčati i uhvatiti kormilo baš u pravi čas (da je u tom času slučajno nosio potkošulju bio bi isti Bruce W, samo s brkovima) – Pa jel ti znaš što je timun????
Tada sam također, prvi put doživjela retorička pitanja u punom sjaju.
Moja mama nije čula Bana tih 80-ih. Ali kad je pjesma napokon izašla bila je ponosna poput tek primljenog pionira, probola starog laktom u rebra i rekla – si čul stari, i njemu timun biži...
|
|
|
| < |
siječanj, 2007 |
> |
| P |
U |
S |
Č |
P |
S |
N |
| 1 |
2 |
3 |
4 |
5 |
6 |
7 |
| 8 |
9 |
10 |
11 |
12 |
13 |
14 |
| 15 |
16 |
17 |
18 |
19 |
20 |
21 |
| 22 |
23 |
24 |
25 |
26 |
27 |
28 |
| 29 |
30 |
31 |
|
|
|
|
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv |
|
Opis bloga
sve sto covjeku moze past na pamet ili nogu...
teorije o svemu i nicemu...
PREPORUČENA LITERATURA
Kundera: Šala
Golden: Memoari jedne gejše (ko može na engleskom, toplo preporučam)
McCourt: Angelin prah
Irac u New Yorku
Kishon: Kod kuće je najgore
Nije fer Davide 1 i 2
Lisac u kokošinjcu
zapravo sve, s njim se ne da fulati puno...
Coelho: Veronika je odlučila umrijeti
Brown: DaVinciev kod
Jerome K. Jerome: Tri čovjeka u čamcu, a o psu da se i ne govori
B. Veličan: Meni je svaki dan nedjelja
| |
