|
|
svijet u malom
27.03.2006., ponedjeljak
SAVJET
Jeste li se ikad zapitali: zašto smo, pobogu, vječito toliko nesretni? Ha! kakvo glupo pitanje, pa svi znaju odgovor na to!!! Zato jer su nekad bila bolja vremena! Jasno ko pekmez.
Ili ipak ne? Možda smo nesretni zato što mislimo da su nekad bila bolja vremena, ili pak čekamo neka bolja… Rijetki zapravo shvaćaju da se bolje krije u svakoj minuti koju proživljavamo, jer nostalgični smo za najčudnijim stvarima.
Jednom je moja Prijateljica sa Vječnim Problemima, za promjenu, imala problem. Hodala je s dečkom malu vječnost, ali sad se zagledala u nekog drugog i ne zna kaj bi… Onda je prekinula sa Starim Dečkom S Kojim Ima Fantastičan Seks i prepustila se avanturi s Novim Komadom. Stari Dečko je plakao. I ona je plakala jer je znala da se odriče djela Fantastičan Seks. Novi Komad je plakao od sreće i svi su bili duboko emocionalni i naravno, sve to u vrijeme ispitnih rokova!!!
Ono što je mene najviše iznenadilo u njenom pripovijedanju je da je ona bila duboko nesretna i čekala bolje dane! Ja bi u tom trenutku dala sve na svijetu da dva dečka plaču za mnom i da ponovo osjetim uzbuđenje i da sam ponovo zaljubljena i da nemrem ni spavat ni jest i da propustim rokove i da, na kraju krajeva, imam muda odreći se fantastičnog seksa i sigurne veze zbog zaljubljenosti.
Ona je tada htjela ono što sam ja imala… Dugogodišnju vezu s nekim pouzdanim, bez ikakvih nedoumica, vremena, živaca i snage za ispitne rokove...
Dobro, dobro, sad se ja razglabala o tome, ali samo sam htjela dati primjer sličan onom sa travom i susjedovim vrtom...
Tada mi je sinulo da treba iskoristiti stvarno svaku priliku do kraja jer, ako nisi danas možda zadovoljan njome, jednog ćeš dana možda žaliti za tim. Svi smo mi jedva čekali da dođu praznici i da se maknemo od škole, no kad su škole davna prošlost išli bi ponovo, bez obzira na praznike... Kad nam je dosadno jedva čekamo da nešto počnemo raditi, a kad imamo posla preko glave, tučemo se po istoj što se onda nismo izležavali do iznemoglosti. I tako u krug. Nikad nismo zadovoljni.
Biti bez posla je grozno ali omogućava neogranićeno ispijanje kave sa frendicama u jutarnjim satima. Raditi je genijalno jer imaš para da frendice odvedeš na kavu u Opatiju, ali nažalost samo preko vikenda, druga jutra radiš...
Napokon, savjet glasi: uživajte u danom trenutku, poslije ćete žaliti za njime, što niste više uživali u njemu, i na kraju krajeva, pamtite stvari kakve stvarno jesu!!! Samo zato što je prošlo ne znači da je bilo idealno, pamtite dobre i loše strane svega, olakšat će vam budućnost!!!
Btw: Ja sam momentalno bez posla, oće'l me ko zaposliti???!!! Tek tolko da vidim kak je to raditi...
|
|
|
| |
ožujak, 2006 |
> |
| P |
U |
S |
Č |
P |
S |
N |
| |
|
1 |
2 |
3 |
4 |
5 |
| 6 |
7 |
8 |
9 |
10 |
11 |
12 |
| 13 |
14 |
15 |
16 |
17 |
18 |
19 |
| 20 |
21 |
22 |
23 |
24 |
25 |
26 |
| 27 |
28 |
29 |
30 |
31 |
|
|
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv |
|
Opis bloga
sve sto covjeku moze past na pamet ili nogu...
teorije o svemu i nicemu...
PREPORUČENA LITERATURA
Kundera: Šala
Golden: Memoari jedne gejše (ko može na engleskom, toplo preporučam)
McCourt: Angelin prah
Irac u New Yorku
Kishon: Kod kuće je najgore
Nije fer Davide 1 i 2
Lisac u kokošinjcu
zapravo sve, s njim se ne da fulati puno...
Coelho: Veronika je odlučila umrijeti
Brown: DaVinciev kod
Jerome K. Jerome: Tri čovjeka u čamcu, a o psu da se i ne govori
B. Veličan: Meni je svaki dan nedjelja
| |
