nije me bilo neko vrijeme. sad kad gledam na kalendar, vidim i više od mjesec dana. neko pitanje jeli u redu, ovaj put, nastavit sa blogom. i neki osjećaj da mi sve ovo... pa... stvarno fali. koliko god ja često pisala za sebe, nekako je lipo vratit se... i napisat par riječi... i tako nastavljam, bar se nadam :).
praznici su bili dobri. i više od toga. možda i najbolji do sada. donijeli su snijeg, kolačiće, duuuge kavice i izlaske. nove ljude. i njega*. mislim, on je bio tu, cijelo vrijeme, već jedno dugo, dugo vrijeme. ali sad je on zapravo tu. onako zapravo da ga držim za ruku, ljubim i smijem se. dugo se smijem. i on je zapravo nešto najbolje što mi se dogodilo, u zadnje vrijeme. i nemoguće je koliko se smijem. onako blesavo, zaljubljeno. super je to osjećaj, stvarno je.* sad su one moje zvijezde, one sjajne, na dohvat ruke. preblizu su. i osjećaju sve to. svaki drhtaj, osmjeh, ili ono slano na obrazu što nas nekad iznenadi...
praznici su bili odlični. i više od toga. sigurno najbolji do sada. kad se sjetim..* ovaj siječanj me uhvatio pomalo nespremnu... ali nema veze. osmjeh još titra na licu..***
"And all the wine is all for me
And all the wine is all for me
And all the wine is all for me
=)"