|
Jedna mala djevojčica skupljala je novac za lutku..Toliko ju je željela.Bila je tako mila..plave kovrče padale su joj po leđima..a zelene oči sjele su kao zvijezde u noći.Pažljivo je skupljala novac..pomagala je baki u kuhinji,susjedima čuvati djecu iako je i sama bila dijete.Zalijevala je cvijeće susjedi..radila je što god je trebalo.Samo da bi skupila novac za lutku koju je toliko željela.
Jedne večeri izašla je iz sobe i krenula prema sobi u kojoj su bili njeni roditelji..bila je sretna jer je napokon skupila novac za onu skupu lutku koju je toliko željela.Tiho je capkala svojim malim nožicama po hladnim pločicama..Kod vrata je zastala..Začula je viku i plač..iako je bila mala i nije mnogo toga shvaćala znala je da se njeni roditelji svađaju oko novaca..nisu imali za stvari koje su im bile potrebne.Sjela je pokraj vrata i slušala ih..nije bilo prvi put..mnoge je večeri tako provela sjedeći na hodniku i slušajući kako se njeni roditelji svađaju,zaplakala je..kristalne suze zlata vrijedne udarale su o hladne pločice.Ustala je,pogledala u vrata,okrenula se i otišla..Sljedeće jutro njena majka na stolu je pronašla novac.Nije ga bilo mnogo ali je bilo dovoljno za kruh i hranu neko vrijeme..Pozvala je kćer i pošle su u dućan..kada su prolazile pokraj jednog izloga djevojčica je tužno pogledala u lutku koju je toliko željela..zatim je pogledala u svoju majku..vidjela je sreću na njenom licu.Tada zaboravila je na lutku i svoju želju..Bila je sretna što je usrećila svoje voljene.Te je večeri mirno zaspala..bez vike i plača..No kroz djetinjstvo još je mnogo put sjedila na hladnim pločicama i plakala..No usprkost tome odrastala je i zaboravljala sebe.Svoje želje.Pomagala je drugima.I to ju je činilo sretnom.No ljudi to nisu cijenili..Umrla je sama...ali sa osmijehom na licu jer je na ovom hladnom i okrutnom svijetu ostavila trag.Ostavila je sreću i dobrotu!
|
