|
Iztrčala sam iz naše kuće što sam brže mogla..sjela sam u auto i odvezla se..Nisam znala kamo idem.Ali znala sam zašto idem.On je stajao na vratima i gledao za menom..znao je da je pogriješio ali nije htio priznati svoju pogrešku.Počela je kiša..a ja sam i dalje bila na cesti..i dalje sam jurila autoputom..Nisam znala kamo ću.Ideja da odem roditeljima nije bila pametna..jer znam da bi oni rekli.." rekli smo ti "..Prijatelja nisam imala..A ostala rodbina bila je udaljena kilometrima..Kiša je pljuštala a ja sam plakala..Stala sam ne nekom odmorištu..I uzela sobu u motelu.Legla sam na stari krevet s izbljedelim plahtama..i pomislila na naš krevet sa svilenom,hladnom posteljinom..pomislila sam na tenutke provedene u tom krevetu..
Godinama sam živjela s muškarcem koji me nije volio.Od trenutka kad smo stupili u brak on se je promjenio.Svađali smo se mjesecima..Nikad nije bilo razloga..On me je kažnjavao za njene greške.Njegova prva žena pratila nas je kroz cijeli brak..Kao da je bila tu.Nikad joj nije oprastio što ga je prevarila,lagala,ismijala,ostavila i otišla u drugi grad s ljubavnikom.Sam je sebe uvjerio da ju je prebolio..i da sada voli mene.Ali čim bi meni zazvonio telefon on bi posumljao.Ako nije vidio prijateljicu s kojom sam išla na kavu ili u shoping on bi pomislio da idem s nekim muškarcem.Zbog njega prestala sam trenirati tenis.Prestala sam razgovarati s prijateljicama.Bez njega nisam zlazila iz kuće a na svaki poziv javljao se on.Nisam to više mogla podnjaeti.On me je kažnjavao za njene greške.Ponekad bi se svađali cijelu noć..A pred jutro bi zaspali zajedno..Ipak sve sam mu opraštala jer sam ga voljela.No danas kad je došao s posla..Vidio je susjeda kako izlazi iz kuće...naravno odmah je pomislio da ga varam..Kad je ušao u kuću počeo je vikati..bacio mi je mobitel u zid..A kad je digao ruku da me udari..stao je..nije me mogao udariti..U tom trenutku izjurila sam iz kuće sjela u auto i dovezla se ovamo.
I sada ne znam kamo dalje.Ipak odlučila sam otići roditeljima.Kad sam stigla mama me je samo snažno zagrlila..Tamo imala sam svoj mir..Šetala sam pokraj jezera..Brala sam maslačke i tratinčice..Mogla sam razmišljati..i odlučiti što dalje..Telefon mojih roditelja stalno je zvonio..zvao je on..želio je znati gdje sam.Nakon tjedan dana zatražila sam rastavu.Kada ju je potpisao osječala sam se više nego slobodnom.Ali tuga je ostala još nego vrijeme..
Znala sam da ču jednog dana ponovno voljeti i imati život kakav sam željela al do tada..Vrijeme će liječiti rane koje su ostale za njih.I srce će polako cijeliti..Stoga sam krenula u potragu za novim stanom,starim prijateljima i novom ljubavi..
|
