|
Dugo sam čekala sreću..Nije je bilo.Brojila sam otkucaje sata.Minute,sati,dani su prolazili ona nije dolazila.Nije je jednostavno bilo..Nigdje..Tražila sam je.Borila sam se za život,za sreću.No tuga me uvijek negdje iz mraka zvala.Uvijek sam joj se vračala..Nisam joj mogla pobjeći..nisam joj se mogla sakriti.
Sve je počelo kada je on otišao. Pokupio je svoje stvari i jednostavno otišao..Živjeli smo dugo sretno..No s vremnom poljubci,ljubav je počela biljediti..Nisam znala zašto..nisam to mogla spriječiti.Svaki put kad bi me poljubio osječala sam sve manje ljubavi..Ali kad bi ga vidjela da priča s drugom ženom na telefon..poludjela sam..Bila sam previše ljubomorna.Ali nikad..ni u snu..nisam pomislila da bi me varao..Nakon tri godine hodanja..zaprosio me.Uskoro smo se vjenčali i živjeli smo sretno četri godine..Četri duge godine..Ja sam mislila da sam sretna.A onda odjednom..pokupio je stvari i otišao..Vjenčani prsten na kojem su pisala naša imena ostavio je na starom drvenom stolu..pokraj vrata.. I uz to poruku oprosti.Kada sam to vidjela..nisam mogla vjerovati..Nisam željela vjerovati.Zatvorila sam se u kuću i plakala danima..Sjedila sam na podu sobe..sobe u kojoj smo vodili ljubav..u kojoj mi je toliko puta šaptao volim te.Nisam jela,spavala..nisam se javljala na telefon..Nisam imala snage. Tad je došla po mene..Taj se dan tuga uvukla u mene..U svaki dio mojeg tijela..u moje srce.Nakon nekog vremna na mojim se vratima pojavila žena koja je došla po ostatak njegovih stvari..Gledala sam je zbunjeno.. i u pitala "Tko ste vi?"..Grubim je glasom odgovrila.."Njegova nova žena"..Što ? Papiri za ratavu još nisu bili ni potpisani a on je već imao nekog novog?..Rekla mi je da me je s njom varao zadnje dvije godine..I da sam glupa što nisam ništa posumljala.Bijes se nakupljao u meni.. Suze su navirale na oči..Izbacila sam je iz kuće.. A pritom joj zaželjela sve najgore u životu.S njim.Ponovno sam plakala u kutu sobe..ljudi su dolazili..pokašavali naći neku utješnu rijeć ali nije je bilo. Nisam željela utjehu..Napokon došle su osobe koje su me podigle iz pepela..Moje najbolje prijateljice..Rekle su mi.."Nakon svakog pada ustani.. Život je prepun padaova ali i uspuna"..Uz njih uspjela sam krenuti dalje..Polako..dječim koracima vračala sam se u život.Život bez njega.Tražila sam sreću na krivim mjestima..Na kraju sam shvatila da je ona cijelo vrijeme uz mene.Da je tu..Moja su sreća bile moje prijateljice..koje nikad nisu otišle..dvije duge godine sam se oporavljala od svega..one su bile tu..I kad sam si pokušala oduzeti život..one su me spriječile.One su moj život..moja snaga,vjera..moja sreća.Uz njih pojavio se i netko novi.. Pojavio se on..Ponovno sam osječala ljubav..Osječala sam nešto što dugo godina nisam....Oči bi mi zasjale kad bih ga ugledala...trnci bi me prolazili kad bi me dodirnuo.S njima počela sam život iz početka..
Svoju prvu..a sada i bivšu ljubav nisam vidjela često..Samo nekoliko puta kad bi prolazio mojom ulicom..Nikad se nije javio..nikad se nije ispričao.. nije ga bilo briga..No kada je čuo da sam sretna i da imam novog muškarca u životu..Došao je na moja vrata..bila sam sama kada je došao..Ušao je ne najavljen..Bez kucanja..U očima sam mu vidjela ljutnju,bjes..Počeo je vikati bez razloga.. Kada sam ga pokušala otjerati..uhvatio me za ruku..Povukao k sebi..Poljubio me..no ja nisam ništa osjetila..odgurnula sam ga...i počela vikati da ode.Tada je skroz poludio..počeo me je ljubiti.. primio me za vrat i stisnuo uza zid..Pokušala sam ga odgurnuti no bio je jak..presnažan za mene..Vikala sam i plakala u isto vrijeme.No svi kao da su u zemlju propali..nikoga nije bio..Počeo je skidati haljinu koju mi je kupio moj novi dečko..Toliko sam vikala da sam promukla..A onda kao grom iz vedra neba..na vratima se stvorio on..Odgurno je mog bivšeg od mene..Potukli su se.. Na kraju se moj bivši suprug pokupio iz moje kuće..Bez jedne rijeći otišao je..Čvrsto sam zagrlila svoju novu ljubav..ljubav svog života..sada sam znala da mi je on suđen..
Svojeg bivšeg nikad više nisam vidjela..ali čula sam da se opet rastao..i opet ima novu..Želim te naivne žene..Ali shvati će i one jednog dana..kao što sam ja shvatila..
Tuga se u mojem domu odnosno našem domu više nikad nije pojavila.Moj bivši odnio ju je onog dana sa sobom.Ostala je samo sreća..Sreća koju sam osječala pokraj njega..Sreća koju su donosile moje prijateljice svakog dana kad bi dolazile s osjehom k nama.
Zapantite da se sreća ponekad nalazi tik ispred vas ali ju vi ne vidite..jer je tražite na krivim mjestima..A dok je tražite negdje gdje je nikad nečete pronači..prava bi vas sreća mogla napustiti..zato prvo pogledajte dobro oko sebe..Promotrite ljude koji su pokraj vas u ovom trenutku..Ljude koji su u vašim mislima..i saznat će te što je sreća..ja sam to saznala..ja sam svoju sreću pronašala.
|
