|
Dok je svojim velikim zelinim očima gledala u plavo nebo..Razmišljala je o životu,ljubavi,prijateljima.U tome trenutku do je ležala.. u travi..S tratinčicama u kosi..Izgledala je poput anđela.Kada bi pitali njene kolege iz razreda da je opišu..svi bi rekli da je čudna.Nitko od njih nikad se nije zapitao..što se dogodilo toj curi da je toliko povučena.Sjedila bi uvijek u zadnjoj klupi i nešto crtala.Svoj je blok nosila svuda.Nikad nitko nije vidio njene crteže.Nikad nije s nikim razgovarala.Kad bi se netko pokušao sprijateljiti s njom ona ga je odbacila..Nije puštala nikoga niti blizu srca.Ali zašto? Što joj se tako loše moglo dogoditi?
Jednom davno..Ema je imala prijateljicu koju je voljela više od ičeka. Bile su najbolje. Djelile su tajne,tugu i sreču.Sve.Upoznale su se kad su krenule u osnovnu školu.Skupa su se igrale,učile.Jedna su uz drugu odrastale.Jedna su drugoj bile podrška..uvijek..U dobru i zlo.
Bile su drugačije od drugih.Cijeli su život pretvorile u smijeh..Nitko im nije ništa značio..Bile su kraljice hladnih srca.Tračevi su bili njihova glavna tema.Život im jednostavno bio igra..Znale su da jedino tako nikad neče biti povrijeđene.Nikad se nisu previše svađale.Jedna drugu nisu nikad povrijedile..Krenule su u srednju..skupa kao i uvijek.Imale su mnogo prijatelja..Nitko nije znao kakve su zapravo.Njima je jednostavno sve bilo avantura,igra.Jedna se večeri Klara bila kod Eme..Smijale su se..gledale neku komediju..jele kokice..Na kraju večeri Klara je krenula kući..Pozdravile su se zagrljajem kao uvijek. Nisu ni slutile da se možda posljednji put grle.Da se možda posljednji put vide.Taman kad je trebala skrenuti u dvorište..Na Klaru je naletio automobil..pun pijanih tinejđera..Završila je u bolnici.Društvu iz auta nije bilo ništa.. al Klara se borila za život..kada je Emu majka probudila i rekla što se dogodilo..Ema je počela vrištati.. Nije željela da joj oduzmu Klaru..Sjedila je cijelu noć u bolnici..Neutješno je plakala. Prvi se put u životu počela moliti.. Iako nije znala kako se treba moliti..molila se..No to joj nije pomoglo.. Sljedeći dan..u cik zore Ema je zadrjemala..probudila ju je mama i rekla..dušo.. Klara..nastala je tišina..a onda je nastavila..Klare više nema.Ema je istrčala iz bolnice..Otišla je na njihovo staro mjesto gdje su se zaklele da će zauvijek biti jedna uz drugu.Plakala je a u svakoj suzi bila je Klara...
Godinu dana poslje.. Ema još nije nastavila s životom..Povukla se je u sebe..Napokn shvatila je što je život.Prvi je put u životu bila povrijeđena.Jednog dana..odjednom..stalo joj je srce..Doktori su pokušavali sve da bi je vratili..Oduvijek je imala problema sa srcem..Pala je u komu.. Odjednom netko je ušao u sobu..bila je to Klara..Ema nije mogla vjerovati..Bila je zbunjena..Klara ju je odvela negdje daleko gore..na oblake..Pokazala joj je što če biti s njom dalje..Zauvijek će tugovati za njom..Pokazala joj je staricu koja sjedi na grobu i plače..Ema je shvatila da je to ona..Klara joj je rekla.. " Znam da smo život shvačale ko igru..ali sad smo obje shvatile da je život više od igre..nastavi dalje živjeti..molim te..nastavi za mene.." .. " Ali ja ne znam i ne mogu bez tebe " Rekla je Ema. Klara je na to samo dodala.. " Znaš i možeš..Ja sam uvijek uz tebe..sad sam tvoj anđeo čuvar..." Klara je počela bljedeti..sve oko Eme počelo je blijediti.. A onda se vratila u stvarni život i probudila se iz kome.Zaplakala je..sama je sebe uvjerila da je to bio samo san..no znala je da nije da je stvarno vidjela Klaru..svoju najbolju prijateljicu..
Kada je izašla iz bolnice..nastavila je sa svojim životom..baš kako joj je Klara rekla..morala je dalje.Pronašla je prijatelje..zavoljela ih je..pustila u srce..no veliki je dio njezina srca bio prazan..tamo je bila Klara..to mjesto nikad nitko nije upotpunio..
|
