|
Jednog popodneva dok je Lia tražila nešto na tavanu..Primijetila je kako jedna daska ne stoji kako treba..Odlučila ju je namjestiti kako se ne bi netko spotaknu o nju.No kad ju je pomaknula ugledala je nešto svjetlucavo ispod..Digla je dasku i otkrila zlatnu ogrlicu s medaljonom..koja je ležala na brdu pisma.Prvo je pomislila kako su to pisma njenog oca.. Koji je bio pisac..No kad je počela otvarati bijele kuverte..vaditi mekani ružičasti papir iz njih koji je mirisao na ruže..Vidjela je da to nije rukopis njezina oca,a ni majke.. Počela ih je čitati..Na svakom je pismu bio napisan datum..Zaključila je prema godini da su ta pisma pisana prije nego su se uopće rodili njezini roditelji..Kako je otvarala pisma jedno za drugim sve su više bila uzbudljivija..Sve ljepša..No nije znala smije li ih uopće čitati i čija su.. najviše ju je zanimalo kome su upućena..čitala je jedno za drugim..svako je počinjalo sa dragi moj,draga moja ljubavi..Slova su bila pisana crnom tintom..U pismima je ženska osoba opisivala svoj život.. Kako je provela dan..Komentirala je knjige koje je pročitala..No Liji su bila najdraža ona u kojima je pisala o ljubavi..Netko joj je slomio srce..Vjerojatno osoba kojoj su bila upućena pisma..U jednom je stajalo : „ Otišao si bez pozdrava..Ostavio si samo crvenu ružu na stolu..Nisi me ni poljubio tog jutra kada si odlazio.To me najviše zaboljelo.Ponekad u očima prolaznika na ulici tražim tvoje oči..kao da se nadam da ću ih jednom ugledati..Neopisivo mi fališ..Ne spavam noćim zbog tebe..Danima samo sjedim i čitam ljubavne romane nadajući se da ću u njima pronaći ljubavnu priču sličnu našoj..No beznadno je tražiti nešto što ne postoji..beznadno je tražiti ljubav..“
Nakon nekog vremena pisma su postajala sve kraća i kraća..Ona se je opraštala pomoću tih pisma od njega..Prema pismima Lia je zaključila da je ona pisala svaki dan..tri godine..Niti jedan dan nije izostavila osim 14.02..Taj je datum uvijek preskočila..Zadnje je pismo bilo u crvenoj kuverti..Na Lijino iznenađenje datum je bio 14.02..To je pismo bilo posebno.. ali je bilo je i posljednje.. U pismu je pisalo : „ Dragi Michael..Ovo je moje zadnje pismo upućeno tebi..Moram se oprostiti od tebe..Pišem ga na datum koji sam do sad preskakala..Na datum na koji mi se dogodilo sve najljepše ali i najtužnije u životu...14.02..smo se upoznali..od tog dana svaki si mi dan ostavljao crvenu ružu na stolu..14.02..si me zaprosio..Onako nježno jednostavno..uz svijeće i romantiku..Trebali smo se vjenčati na taj datum..No kad je došao taj užasni 14.02..kada samo trebali biti najsretniji na svijetu..ti si otišao..Ostavio si ružu na stolu..I otišao bez pozdrava..Nikad se više nisi javio..Oh kako mi samo nedostaju tvoje oči i u njima more…Tvoje usne koje su mi svake večeri šaptale volim te..Koje su me ljubile najslađe na svijetu..Sada je došao dan kada ja tebe ostavljam..Zbogom! Volim te..! “
Liji su zamalo krenule suze..A onda je začula zvuk automobila u dvorištu..Pogledala je kroz tavanski prozor i vidjela da je napokon stigla njezina baka..Potrčala je ne osvrčući se na nered koji je napravila..Potrčala je baki u zagrljaj.Dok su tako stajale na kolnom prilazu..Lia osjeti onaj miris ruža..Njezina je baka mirisala kao i ona pisma.U tom trenutku Liju iz misli trgne glas njene bake.. Upitala ju je što to drži u ruci..Lia ju je prvo zbunjeno pogledala a onda shvatila da drži onaj medaljon..Baka ju je pozvala da sjednu u vrtu..Lia joj je ispričala kako je pronašla pisma..Za to vrijeme baka ju je slušala i vrtjela u rukama medaljon koji je Lia pronašla..A na kraju rekla..Dušo znaš li tko je pisao ta pisma? Lia ju je sa smiješkom pogledala i rekla..Znam.. A onda dodala.Ali zašto ni jedno pismo nema adresu..Zašto nisu poslana?..Baka joj je odgovorila..Trebala su biti poslana..14.02..kada je napisano posljednje pismo..Ali osoba kojoj su pisma namijenjena nema adresu..
Svake godine 14.02..ljudi viđaju sjedokosu gospođu..koja miriše kao ruže..Kako dolazi na staro groblje..Svake godine na taj datum ta ista gospođa donese crvenu ružu na mali grob na kojem je napisano..Michael..
Nakon nekoliko godina ona je prestala dolaziti..Ostao je samo grob na kojem je sad pisalo Michael & Rose..na njemu uvenula ruža..i medaljon.U kojem s jedne strane bila slika dvoje mladih zaljubljenih ljudi..koji se smiješe jedan drugome..A s druge strane ugravirano..14.02..Michael & Rose..Volim te..
|
