|
Lucia je ležala na krevetu i razmišljala o životu..Njezino slabašno srce u onoj tišini kucalo je jače nego ikad…I dok je tako bolesna ležala i razmišljala o tome što joj je sve život donio..što je sve preživjela..njezino malo srce prestalo je kucati…Sada je ostala samo sablasna tišina i beživotno tijelo djevojke koja je voljela život makar ju je gazio iz dana u dan..Odjednom djevojci se približio čudesni bijeli anđeo…dotaknuo ju je i djevojka je otvorila oči.. Oke nje bio je mrak,tišina..i samo lijepi anđeo..koji je tamo stajao..Gledala je i pomislila je da sanja..No to nije bio san..anđeo ju je odveo u nebo..daleko od ovog svijeta..Anđeo joj je govorio o životu,ljubavi..A onda kad su stigli pokazao joj je knjigu u kojoj je bio zapisan cijeli njezin život..
Rodila se hladnog zimskog dana..Njezini su roditelji jedva stigli do bolnice..zbog mećave..
Njezina majka umrla je pri porodu..Prije nego što je rodila doktor ju je pitao..želi li spasiti svoj ili djetetov život..Bez razmišljala rekla je da želi roditi..Otac joj je satima sjedio i plakao..Želio je to dijete više od svega..ali voli je njezinu majku više od života više od sebe..
Doktor mu je donio malu zelenooku curicu bijele puti..Tog trena u njenim očima vido je njenu majku..Otac ju je odgajao sam..Podizao ju je i pružao joj najebolje moguće djetinjstvo.. Živjeli su u velikoj staroj kući koja se je s godinama raspadala.. Otac nije imao za popravke…Lucia je odrasla u predivnu djevojku..Imala je dugu plavu kosu,zelene kristalne oči.. i osmjeh poput najljepše princeze.. Nikad nije imala previše prijatelja..Bila je povučena i tajanstvena..Stalno je nešto crtala..Živjela je iz dana u dan najbolje kao što je mogla..Otac joj je s godinama sve više pio..Postao je teški alkoholičar..no ona se je sama brinula za njega..U njenoj 14 godini liječnici su joj otkrili neku bolest na srcu…Borila se protiv nje najbolje što je mogla..Otac joj je od toga dana još više pio..Uopće se nije trijeznio..Umro je jedne proljetne večeri..Onako pijan šetao je pokraj jezera u njihovom dvorištu kraj kojeg je Lucia voljela crtati..Pao je u vodu i utopio se.. Lucia ga je pronašla.. To je za nju bio toliko šok da jedna djevojka nije govorila ništa par mjeseci..Nakon toga stvari su krenuli malo na bolje..Bar je tako mislila..Zaljubila se..Pronašla je dečka za kojeg je mislila da je savršen.. Bila je sretna..No nakon 2 mjeseca ostavio ju je..Nije imao razlog za to što je učinio jednostavno ju je ostavio.. Pa ko bi uopće htio bolesnu curu? Lucia se brinula sama o sebi..Njezino je srce kucalo sve tiše i tiše.. Ali borila se za život..Na dan kad je navršila 16..umrla je..Njezino je srce prestalo kucati…
Kada je došla do te zadnje stranice vidjela je da knjiga nije gotova..Upitala je anđela zašto to nije zadnja stranica..Tad ju je on upitao dali bi se vratila na svijet kad bi dobila još jednu priliku..Gledala ga je i nije znala što bi rekla..A onda je negdje tamo daleko ugledala svoje roditelje sretne…Progovorila je ali možda bi ovdje bila sretna? Možda bi ovdje pronašla pravu sreću… Anđeo joj je rekao da ovdje bi zasigurno bila sretna..Ali prvo trebaš pronaći sreću na okrutnom svijetu ondje dolje..Bez daljnjeg razmišljanja rekla je želim se vratiti..Tad je sve nestalo…Probudila se slijedčeg jutra u bolničkom krevetu.. Kraj nje je sjedila njezina teta..Koju nije vidjela od kad je otac umro..Polako se oporavljala..Iz dana u dan vodila je borbu s bolešću..Kad se vratila u školu..svi su je dočekali nasmiješenih lica.. Vidjela je da zapravo ima prijatelje..od tog se dana družila sa svima..izlazila je..zabavljala se..Pa čak i kad je bila tužna smijala se..Tako je jedne večeri upoznala savršenog dečka.. Zaljubila se koliko i on.. S vremenom je i ozdravila potpuno..Živjela je iz dana u dan..Udala se,imala djecu.. Pronašla je pravu sreću..Nakon svega što je preživjela našla je sreću u ljubavi,prijateljima..Napokon je sreća pokucala i na njena vrata..
|
