|
Jedan je mladić mjesecima planirao zaprositi svoju najdražu djevojku. Tražio je savršen način,savršeno mjesto,savršene riječi,savršeni prsten.Nitko mu nije pomogao..Nije želio ničiju pomoć. Svoju djevojku upoznao je prije 6 godina. Radio je kod njezinih roditelja..Uređivao im je vrt.Pošto je bio iz siromašne obitelji morao je raditi kako bi njegovi roditelji,njegova bolesna sekica i on imali što za jesti.Na početku se činilo da njihova ljubav nije moguća jer ipak ona je bila iz bogate obitelji a on je bio siromah..Uvijek dok bi on uređivao cviječe,zalijevao travnjak ili radio nešto u vrtu..ona bi jedila u sjenici i čitala.Počeli su tako razgovarati,družiti se..Jednom mu je rekla da bi željela vrt u obliku labirinta al ne s živicom kao što su obični labirinti..ovaj bi bio u obliku srca..Pun cvijeća..S sjenicom u sredini…
I tako dok je razmišljao o tome dosjetio se da bi to bilo savršenom mjesto..Pošto je njegova teta živjela u kući s vrtom koji nije bio uređen zamolio ju je da to napravi u njenom vrtu.. Dozvolila mu je.. Rekla je da mu poklanja taj stari vrt i neka s njim radi što god poželi.Mjesecima je uređivao labirint…Usput je tražio savršen prsten…Nikako nije mogao način prsten dovoljno lijep za nju..A onda jednog dana kad je prolazio ispred zlatarnice ugledao je savršen prsten..Zamišljao ga je na ruci svoje drage.. No kada je ušao pitao za cijenu shvatio je da nikad neće uspjeti skupiti novac za njega..Volio je svirati i imao je jako lijep glas..Pa se sjetio kako je kao dijete s sestrom svirao na ulici..Učinila mu se kao dobra ideja za skupljanje novaca..Svirao je svakim danom..Dok njegova djevojka za ništa od toga nije znala..Udaljili su se jer je on cijelo vrijeme radio na vrtu,svirao na ulici..I tako se ona počela družiti sa bogatim društvom..On je u međuvremenu dovršio vrt..Našao je i način na koji će je zaprositi..No još nije imao prsten..Pošto nije imao druge odlučio je prodati svoju gitaru koju je volio skoro ko svoju djevojku..Sad kad je imao dovoljno novaca kupio je onaj prsten..Napisao je posebnu pjesmu samo za nju. Pozvao ju je jedne večeri u vrt onaj vrt koji je napravo samo za nju..Otpjevao joj je pjesmu koju je napisao za nju..zatim je kleknuo pred nju i pitao je nježnim glasom „ hoćeš li se udati za mene? „ Ona nije znala što bi rekla..Toliko je to željela ali bilo joj je toliko lijepo ovih dana sa drugim..imala je sve što bi poželjela..Šutjela je..On je vidio da nešto nije u redu..Zatim je prošaptala „oprosti“ i nestala bez traga.. Kao da ju je noć progutala.. On je ostao usred onog savršenstva sam..Usred noći..Niz lice mu je klizila prva suza..zatim druga..I tako su se dvije suze pretvorile u plač,tugu i bol bez kraja… Danima je sjedio sam i šutio.. Nije znao što učini.. Više nije imao razloga za život..Ona se je lijepo provodila sa svojim novim dečko koji joj je mogao pružiti što god poželi..No stalno joj je nešto mučilo stalno je mislila na njega..No mislila je..da će s novim dečkom biti sretna.. Njezini su roditelji bili sretni što si je napokon našla pametnog i bogatog dečka.. Ali ona nije bila sretna.. Nešto joj je falilo..
Jednog dana dok je prolazila pokraj onog vrta.. Odlučila je ući..I potražiti ga..Nadala se da je unutra..No nije ga bilo..Cvijeće je uvenulo..Nitko se nije brinuo o njemu..Znala je da on nikad ne bi to dopustio.. Otišla je do kuće njegove tete.. Tad joj je njegova teta rekla “ pa zar ne znaš? „ Ona je zbunjeno pogledala.. pitala je „ što? „ Zatim je teta otišla do stola..otvorila ladicu..I izvadila pismo.. „ Mislila sam da znaš..njega više nema..moj nećak dao je život za svoju bolesnu sestru..pročitaj ovo i sve će ti biti jasno..“
Uzela je pismo zahvalila se i na rubu suza izjurila iz kuće.. Sjedila je u sjenici koju je on izradio za nju.Plakala je..U pismo ju pisalo.. „ Draga ljubavi.. Nadam se da ćeš ovo jednog dana pročitati.. Vjerojatno su ti rekli da me više nema jer sam svoje srce dao svojoj bolesnoj seki.. Ona je još dijete..život je pred njoj… A moj je život stao onog trenutka kad si otišla.. Nadam se da će ovo moje slomljeno srce jednog dana opet voljeti čovjek dostojnog moje sestre. Nadam se da će njoj koristi više nego meni…Volio sam te više od ičeg na ovom svijetu.. Bila si moj anđeo ali ja očito nisam bio dovoljno dobar za tebe.. Možda jednog dana nađeš čovjeka koji će ti pokloniti sve što se novcem može kupiti..Ali znaj nikad ti neće moći kupiti ljubav.. Nikad te neće voljeti kao što sam ja volio tebe.. Nikad neće moći kupiti te tvoje blistave plave oči..nikad neće moći kupiti tvoj osmijeh..koji je meni značio više od svih novaca na ovom svijetu..Želim ti sreću..I znaj da te još volim..i čuvam te s neba..“
Pismo je pročitala 1000 puta..čitala ga je satima opet i opet..i plakala..srce ju je stezalo..
U jednom je trenutku vidjela prekrasnu plavokosu djevojčicu kako joj se približava..izgledala je kao anđeo…Djevojčica joj je dala malu crvenu kutijicu.. I rekla „vjerujem da je ovo trebalo biti tvoje..dali znaš što je moj brat napravio za tebe? Prodao je svoju gitaru..od koje se nije nikad odvajao…Volio te je više nego Romeo Juliju..“
Djevojčica je otišla onako nečujno kao što je i došla.. Zatim je ona otvorila malu crvenu kutijicu i ugledala.. Predivni dijmantini prsten..Te je večer shvatila da je izgubila nešto najvrijednije na svijetu..izgubila je ljubav… Nije ni shvatila što je imala pored sebe tog to isto nije izgubila.. Te je večeri umrla od tuge..Od tuge za njim.. No te su večeri ruže u njihovom vrtu procvjetale…Cvale su kao nikad..Ružičaste poput njenih usana..Žute poput njene kose…Crvene poput njegovog srca.. Od tog su dana te ruže cvale najlijepše na svijetu..Jer oni su bili zajedno..Zajedno su u raju pronašli sreću..pronašli su pravu ljubav…
|
