Iza plavih oblaka skriva se zemlja čudesna

Jednog popodneva dok je vani pljuštala kiša..Gledala sam neki ljubavni film..Razmišljala sam o ljubavi..što je to? A onda sam se sjetila njega..i naše ljubavi..naših poljubaca..tihih riječi volim te.. Iznenada oglasio se moj mobitel.. Bio je to on..moj dečko.. Pozvao me da se nađemo.. Sve sretna pristala sam.. Na brzinu sam se spremila i krenula prema kafiću u kojem smo se uvijek nalazili. Kad sam stigla vidjela sam da nešto nije u redu.. Nakon par minuta šutnje priznao mi je kako me prevario.. Gledala sam ga sa suza u očima.. Nisam znala što učiniti.. Bila sam povrijeđena,tužna,izgubljena,prevarena no najviše razočarana.. Molio me je za oprost kleo se da se neće ponoviti. Oprostila sam mu. Od toga dana ništa više nije bilo isto. Svi su mi govorili da odem od njega. Da ga ostavim.. no voljela sam ga previše. Nakon nekog vremena sve se vratilo na staro. Bar se tako činilo.. A onda mi je na fejs stigla poruka od neke cure kako me prevario.. Nisam joj vjerovala. Bože moj gdje bi stigla da povjerujem svemu što mi ljudi,nepoznati ljudi pričaju.S vremenom sam to zaboravilo..njemu nisam rekla zato jer poludio bi kao uvijek.. No ipak nešto mi je bilo sumnjivo.. Sljedeće večeri nazvao me je.. I ponovno..ponovno mi je priznao da me prevario.. Bila sam toliko bijesna da sam mu prekinula i istog trena uputila se prema njegovoj kući. Kad sam stigla stajala sam pred vratima i pokušavala pozvoniti..No nešto mi nije dalo nešto me odvlačilo.. Ipak pozvonila sam, On mi je otvorio..bio je sam.. Svađali smo se dugo..posvađali smo se kao nikad prije.. u jednom trenutku dok smo vikali jedan na drugoga njegova je ruka poletjela.Digao je ruku na mene.. Toliko me snažno udario da sam pala na pod… Drhtala sam kao malo dijete..Sa strahom u očima pogledala sam prema gore prema njemu.. Na njegovom licu vidjela sam suze.. Nisam željela ništa više reći.. Šutjela sam..i on je šutio.. Sjeo je pokraj mene na pod ja sam se odmaknula… Bilo me strah da da me opet ne udari.. Plakali smo oboje..Počeo se ispričavati…Kleo se da me voli..Da se neće ponoviti.. U jednom sam trenutku samo podigla svoju ruku i stavila je ne njegova usta.. Zašutio je.. Tako smo sjedili jedan pored drugoga sa suzama na licu.. I samo smo se gledali.. U jednom sam trenutku ustala.. i krenula prema vratima.. Al onda uhvatio me snažno za ruku i okrenuo me prema sebi.. Govorio mi je da mu moram oprosti da me voli.. Gledala sam ga sa strahom u očima..Al opet nisam to željela nisam željela da me opet povrijedi.. Iznevjeri.. Otrgla sam se iz njegova zagrljaja je krenula rukom prema vratima.. No kad sam otvorila vrata on ih je zatvorio.. Ponovno me povukao.. Počeli smo se opet svađati ponovno me udario ovaj put jače.. Krv mi je krenula.. Blistava crvena krv polako je tekla iz moje usne.. Usne koju je nekad ljubio.. Počela sam vrištati.. Udario me opet.. Al ovaj put slabije..Skupila sam snage i ustala.. Izjurila sam iz kuće niti sama ne znam kako.Te sam noći plakala kao nikad u životu.. No sad sad sam znala da se moram maknuti od njega. Moram ga izbaciti iz glave..iz srca..Sad sam ga mrzila. Slao mi je poruke..Zvao me.. Na moja se vrata nije usudio doći al sam ga znala vidjeti kako navečer sjedi na klupi ispred moje zgrade.. Svake je večeri dolazio.. A onda jednom..Nije došao.. Pomislila sam da me zaboravio da je odustao.. Sljedećeg je jutra njegova majka pokucala na moja vrata.. Rekla mi je kako je otišao iz grada.. Da potraži pomoć.. Odlučio je naučiti kontrolirati svoj bijes..Dala mi je njegovu bilježnicu.. U njoj su bile pjesme posvećene meni.. Zaplakala sam kad je otišla.. Željela sam mu se vratiti željela sam ga ovdje pored sebe..Onakvog kakav je bio nekada..Ali ponos i razum bili su jači od ljubavi.. Nikad ga nisam potražila…
Prošlo je dvadeset godina od onoga dana..nismo se vidjeli niti jednom.. znala sam ponekad vidjeti čovjeka koji sjedi u parku nasuprot moje kuće.. Pomislila sam da je to on ali nikad nisam skupila snage da izađem i pogledam.. Ja sam sad uspješna odvjetnica..Imam dvoje prekrasne djece.. I supruga koji me voli više od ičeg na svijetu.. I ja njega volim..Uistinu volim ga.. No ipak ponekad odem na tavan izvadim onu staru bilježnicu i po tisući i neki put pročitam pjesme koje je on nekad pisao za mene…