t i n i

E ovo stvarno nema nigdje... . Ovo što je večers urađeno košarkašima Hrvatske na europskom prvenstvu nikome se ne događa. Nemam riječi da iskažem kako se jadno osjećam poslje ove pljačke od strane sudija u utakmici sa Španjolskom. Najgore što je sve to već viđeno na zadnjem prvenstvu u Turskoj, ista stvar se ponavlja. Slučajno? NE! Nitko me više nemože ubijediti da je slučajno, ovo je sve smišljeno i ovo je sve žalosno ali naravno nitko se neće naći od glavešina u europskom savezu da potegne to pitanje.I šta? Ništa? Kao da se ništa nije dogodilo, nitko ništa nije vidio bez obzira što je utakmicu gledala cijela evropa. Jadno i žalosno, tužno još tužnije.....
Uvjek se u ovakvim prilikam zapitam hoće li ikada doći vrijeme da nas prestanu smatrati nekim malim zemljama tamo negdje na balkanu iza kojih ne stoji nikakva sila, a da rade od nas šta hoće...Čisto sumnjam...Nažalost...
Nedavno je isto proživjela nogometna reprezentacija Bih u ogledu sa, zamislite, Španjolcima i to na njihovom terenu. Vodili 0:1, sudija produžio utakmicu 6 minuta, španjolci izjednačili u 98 minuti, ili ako hoćeš u 8 minuti produžetka, a šta je sa ove dvije minute razlike? Opet ništa, opet su to tamo neki mali sa balkana...usput im nastupio igrač sa tri žuta kartona.Šta bi za to? Ništa! Fifa kaže jeste imao je tri žuta, ali to tada sudac nije evidentirao u zapisnik, pa opet nikom ništa. A da je slučajno bilo obrnuto...bilo bi znate, pravila se moraju poštivati...
Hm, najbolji komentar na ovo je dao moj brat: sreća ovi izjednačiše inače bi ujutro zakasnili na posao, ne bi završili...
I šta sad? NIšta, ostajemo i dalje tamo neki mali sa balkana...
nažalost!

Narode šta je ovo, dođe li vama period kao meni ovih dana da čovjeku jednostavno dosadi ići na posao, ono nije da umoriš, nego ono baš ti se neda, nemaš volje za raditi i gotovo, a obično se ispostavi da tih dana imaš najviše posla.
Uvijek se u ovakvim trenucima sjetim izjave jednog moga poznanika:"tko voli raditi, radilo mu se o glavi, a to što moramo, to je druga stvar"
Još sam usput tražeći nešto na netu naletio na članak o ovome sa slike(Alija Sirotanović), e samo mi je još on trebao u ovakvom trenutku.Živ čovjek izjavio da mu kao nagradu za premašene norme poklone veću lopatu...sory udarnik, al nisi mi nešto....dobar.

Susrećem ih na svakom koraku i uvijek se zapitam kako ih ljudi definiraju-umjetnost ili vandalizam zvan šaranje po fasadi. Imamo ih svakakvih vrsta od onih prostih napisanih u nekoliko slova ili znakova do onih koji bi se mogli nazvati, što i ja mislim, umjetnošću, pa sve do onih koji se naručuju da budu napravljeni da služe kao reklame(naravno napravimo razliku između grafita i slika).
E sad dolazi ono što ih čini posebnim svaki na svoj način.Ovi umjetnički urađeni u više boja izgledaju super, ovi drugi obično napisani riječima zauzimaju najviše prostora po fasadama, napisani sa nekim kratkim porukama, imenima...izgledaju šaranje iako se među njima nađu neki koji zaokupe pažnju promatrača htio to on ili ne, i iz tih prosto napisanih nekoliko riječi rode se "moćni" grafiti, da čak zasjene i one umjetničke, pošalju neku duboku poruku, i ostanu dugo zapamćeni.
E haj ti sad budi pametan i definiraj to ili još bolje zapišite poneki ako znate.