t i n i

Gori brate, gori sve, gori cijeli stadion, neka gori, neka gori, Zrinjski šampion.....riječi himne ultrasa danas su se obistinile do zadnje riječi. Odigrano je zadnje kolo prvenstva, iako je utakmica bila u zadnjem planu pošto nije ništa mijenjala na stvari zbog bodovne razlike već smo znali da smo prvaci, sve se podredilo proslavi naslova prvaka. Prekrasna atmosfera na stadionu i oko njega, oko 15.000 ljudi stvorilo je atmosferu neviđenu na ovim prostorima, što prije utakmice, što na utakmici a pogotovo poslije van stadiona kada je krenula prava fešta do sitnih sati. Šta reći više nego presretni smo što nam se ovo događa po prvi put u povjesti kluba i nadamo se ne zadnji, kao što se nadamo što boljem uspjehu u ligi prvaka!
Prenosim vam djelić atmosfere












NA KRAJU ŽELIM POZDRAVITI TORCIDU I ČESTITATI IM OSVAJANJE NASLOVA PRVAKA HRVATSKE !!!

Jučer smo ja i moj kolega s posla imali lagani "skok" do Zagreba, Polazak u 02.30, lagana vožnja 20 minuta i već upaljena crvena STOP POLICIJA palica. Na sreću našu samo kontrola i idemo dalje.Inače je to bilo jedino zaustavljanje od strane policije.
Sitni sati, vožnja po pustim cestama, bez skoro ikakvog prometa. Tako i na graničnom prijelazu-samo mi.
Nastavljamo dalje Imotski-Sinj-Knin-Gračac-Udbina-KAVA u Korenici napokon. Krećemo opet do Plitvica,Slunj, kifle u Karlovcu, i stižemo oko 09,00 sati. Sasvim solidno vrijeme obzirom da idemo s kombijem.
Roba koju vozimo,zbog ranijeg dogovora,čeka uredno spakirana, utovaramo i završavamo to sve sa papirima vrlo brzo, krećemo na carinaski terminal i onda uobičajne dosadne stvari - čekanje skoro tri sata. A šta čovjek da radi takva je procedura, tako kažu. Kada smo napokon to završili krećemo istim putem nazad, uz odmor za ručak, stižemo na granični prijelaz Vinjani(Imotski-Grude) oko 19.00. I onda se priča ponavlja, još dva sata čekanja dok se svi papiri urede, i negdje malo prije 22 sata stižemo u Mostar. Na kraju kad sabereš vrijeme provedeno na čekanju dođe skoro koliko i vožnje u jednom pravcu, to je valjda tako na ovim prostorima, papiri su papiri. Skontali smo da bi brže sve obavili da prošvercujemo robu, ali su to ipak bila razmišljanja za vrijeme dugih čekanja, ta se ne računaju.

Upravo sam gledao sportski pregled na tv. Kao i svaki put čovjek se naljuti na one "teletabise" što se tamo pojave i komentiraju šta se dešavalo u posljednjem kolu, i svaki put kažem sebi neću više gledati, ali opet ne izdržim pa prebacim, ali da neduljim s tim, samo ću reći da su svi što se tamo pojave, a pogotovo tv kuća bht1, sve samo ne objektivni, da o profesionalizmu da ne govorimo, nateže se za pojedine klubove i njihove "navijače", a neki se i nespominju, ali tako je to u ovoj državi.
Na kraju želim pozdraviti moga velikog prijatelja Buhića i zaželjeti mu brz oporavak, da što prije skine gips s noge i da što prije počne raditi, mislim, normala hodati ipak bliži se zadnja tekma i fešta u subotu.

Utorak, put u jedan od najljepših gradova na moru - Dubrovnik. Nažalost, kavica na sunčanom stradunu ostala je samo želja zbog manjka vremena i obveza. Nakon skoro tri sata vožnje kava se ipak popila, ali u bifeu zračne luke Ćilipi.
Osmjeh se na lice vratio već nakon dvadesetak minuta jer se na terminalu dolaznih međunarodnih letova pojavila vrlo draga osoba.
Nakon običajnih pozdrava i par riječi, slijedio je dugotrajni razgovor u automobilu na povratku u Mostar.
Ponovni prolazak magistralom iznad grada vraća žal zbog manjka vremena (poslijepodnevne neodgodive obveze na poslu) i podsjeća na divne trenutke, kojih je bilo mnogo, pri svakom prijašnjem dolasku u Dubrovnik...
Prelazimo most i put nas vodi dalje... razgovor se nastavlja... ali u podsvijesti se već razmišlja o nadolazećem ljetu i mogućnosti ponovnog dolaska...( ako se ovo može nazvati dolaskom, prije bih rekao prolaskom).

Eh, napokon! Večeras je momčad nogometnog kluba ZRINJSKI Mostar, tri kola prije kraja i teoretski postala novi prvak za sezonu 2004/2005. Možda nekome to neće ništa značiti, ali nama, ili ako baš hoćete meni, itekako mnogo. Vjerujte još sam pod dojmom večerašnje utakmice, pobjede nad hnk Orašjem, zadnjeg sučeva zvižduka, erupcije oduševljenja tribina... nemogu da vjerujem, čovječe prvaci smo, u godini u kojoj klub slavi 100 godina postojanja, prvi put u povjesti... , i ono najvažnije, europa, pretkolo lige prvaka...
Godinama odlazimo na tekme, ista ekipa, po suncu, kiši, snijegu,... kad smo znali biti i u poziciji ispadanja iz lige, ali se nismo predavali i potajno vjerovali da će doći i taj dan i došao je. Ljudi koji vole nogomet, vjerujem, će znati o čemu govorim...


ŠTO RADIM OD SEBE, SVE OVE GODINE, AL NEMA VEZE ZRINJSKI MOJ, ZRINJSKI MOSTAR ŠAMPION...