Charlie is good tonight

četvrtak, 09.01.2014.

tu

napisao sam post i nesto se pobunilo da ga objavim...da pokusam ponovo, ako se setim, ako mi nije pobegla misao...a ako je pobegla nije ni bila vazna...kako prolaze godine zaboravljamo neke jezicke kalambure koji su nam sluzili samo za to da preokrenemo neki dijalog i nametnemo nekom svoje misljenje...kao npr....i, ako....ja mislim da bla...bla....zasto je to tako? verovatno zbog toga sto svakim danom cujemo sve manje stvari, koje nas ozbiljno pomeraju i sve manje ljudi je koje u nesto hocemo da ubedimo...znaci...postajemo skrti i svoju istinu cuvamo samo za sebe, a tudje istine ni ne registrujemo...ali...da li je nasa istin, nesto u sta mi iskreno verujemo?...sve manje sam ubedjen u to...
prestajem da verujem u sebe i u svoju iskrenost...neki moji postupci i ubedjenja u koja sam verovao kao u postulate...izgledaju mi neiskrena i bleda...izfolirana i izazvana...bojim se da neke stvari iz moje proslosti, kojima sam se ponosio, ne postanu stvari kojih cu se stideti...

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.