24.10.2006., utorak
..jedna pjesama..
|
Nijemo spuštam vjeđe.. Suze kao biseri padaju niz moje lice.. Tuga me ponovo slama.. Oduzima mi sve.. Svaku nadu da ponovo volim.. Da budem voljena.. Uspomene bole i lome me.. Povlačim se u svoju osamu... Oazu mira.. Tamo gdje me nitko neće pronaći.. Gdje me nitko neće povrjediti.. Slomiti.. Od mene je ostalo samo tijelo.. Pitaš li se gdje mi je duša?? Umrla je kao i moji osjećaji.. Sad sam kao lutka.. Hladna i nedodirljiva.. Kao da ne postojim.. Oko srca je zahladilo.. Ono kuca samo kao dokaz da tijelo živi.. Ali za ljubav,nadu,osjećaje ono je stalo.. Miruje.. Čeka nekog da ga ponovo odledi.. Tjelo da više ne bude poput lutke.. Pitaš li se dali ja nešto očekujem? Više ne.. Nisi mi potreban.. Gledam kako se udaljavaš.. Ti si samo sad ispisana stranica.. Bepotrebna,ali uspomena.. Ja idem dalje.. Sama.. Uzdignute glave.. I ne skrivam više lice.. I ne prosipem bisere.. Vrijedni su.. I ne povlačim se u svoju oazu.. I nisam više rob tuge.. I sad sam ona stara,a opet nova.. Tijelo osjeća.. Duša ponovo živi.. Srce ponovo voli.. Voli nekog tko to zaslužuje.. Nekog ko je probudio u meni nešto.. Nešto što je odavno zaspalo.. Nešto što je bilo stvoreno za tebe.. Sad tog nema.. Sad je stvoreno za njega.. Nekog kog volim...   |
u 21:45||komentari (2)||na papir||#|| ^
...
...
buraz