i finally, mein lieber laptop is hier. Oh mein Gott, ovaj zadnji mjesec dana je bio najveća patnja u mome životu. Tako sam sretna što je napokon ovdje. AJME *.* I onda si pogledam blog. DEBELI sloj prašine na njemu. Toliko se toga promijenilo i izdogađalo.
Vidim na Webstatsima da ipak dolaze ljudi tu na blog, i onda mi je nekak teško, jer nisam napisala post već mjesecima i izgleda kao da niti ne znam da mi blog postoji. Što je zapravo jako krivo - jako krivo, very dead, baš čitam The Book of Tomorrow, i ima nešto u stilu kako Tamara mrzi kada ljudi dodaju pridjeve nečemu što je očito, npr very dead, mostly always - no dobro, da nastavim, ja sam itekako svjesna postojanja svog bloga, samo što ne znam šta da napišem (nije da nemam NIŠTA za napisati, samo ne znam kako da to napišem), a i pola ljudi koji su me čitali i koje sam ja čitala više nema :/ pa mi nije takav gušt.
Nana je napisala isto što i ja prije nekih godinu dana - pregled godine po mjesecima. Tomu se možete nadat u postu idući tjedan + new years resolutions, nećemo se time trenutno zamarat.
Također, želim vam Sretan Božić, sa zakašnjenjem.
N'da. Što je novo? Svašta. Prošla sam sa 4,3 (OPET), ali moram na kraju proć s pet da dobijem iPhone 
. Zadnja dva mjeseca škole sam sjedila skoro stalno - skoro stalno, mosty always, very dead - u prvoj klupi. Razred je bio nediscipliniran i, navodno, jedan od najproblematičnijih razreda na školi, pa smo dobili sankciju - raspored sjedenja. A meni za inat, on se radio u vrijeme kada je prošli post bio napisat - da, bila sam bolesna. I nije bilo nikavog načina da utječem na to gdje ću sjedit, ja sam valjda ostala među zadnjima za smjestiti i ajde baci Martinu u prvu klupu između Zvonkeca i Margeca. Jebenica. Zapravo je ispalo puno bolje nego što sam očekivala, i bilo bi puno bolje da u zadnja dva tjedna nisam zeznula ocjene. Mogla sam proć sa 4,5 a umijesto toga sam prošla sa 4,33. Lijenost se (ne)isplati. Ne namjeravam vam sad pisat ocjene, kao da to ikoga zanima.
Čitam. Čitam. Čitam Ceciliu Ahern. Zanimljiva mi je. Nakon PS I love you sam morala pročitat nešto njeno, pa mi je Jelena posudila Na kraju duge, što sam pročitala u nekoliko sati, zatim If You Could See Me Now - slučajno sam nabasala na tu knjigu šetajući po knjižnici i MORALA sam ju posudit. Najdraža mi je od svih, a na IMDBu piše da će se snimat film sa Hughom Jackmanom (!) u ulozi Ivana (*insertajte neki emotikon koji ima pulsirajuća srca umijesto očiju*). Sad čitam najnoviju, The Book of Tomorrow, a i posudila sam danas A Place Called Here. Book coveri If You Could See Me Now i The Book of Tomorrow su mi apsolutno najljepši coveri (mislim, engleskih verzija, hrvatske suckaju kurac)
Slušam. Slušam. Slušam Muse. I prije sam ih slušala, pogotovo Black Holes and Revelations (nakon gledanja Twilighta), ali sad sam fakat postala fan. I to također u vrijeme prošlog posta. Tin mi je donio HAARP, i kak sam bila bolesna, sam ga išla gledati i jednostavno sam ostala fascinirana. Zaljubila sam se. Imala sam samo BHaR, The Resistance, Absolution i Origin of Symmetry, pa sam si skinula i Showbizz. Ali to nije dugo potrajlo, za pare od svetog Nikole sam si kupila original Showbizz. Opet se nastavlja moja nedavna opsesija originalima - ne mogu opisati koji mi je gušt onako poderati onaj najlon sa kutije, prevrnut ju po prstima par puta, otvoriti ju i prelaziti prstima po površini CDa pamteći sve izbočine od printa, stavit ga u liiniju, stisnut play i izvaditi booklet, listati ga dok svira prva pjesma. Pure sex. Samo taj početni osjećaj je vrijedan kupovanja originalnih CD-a. Još uvijek nisam čula SVE njihove pjesme. I ne želim. Bojim se da ako ih sve sad manijakalno slušam, da ću ih se zasititi, a ja ih se ne želim zasititi, želim ih slušat do kraja života. Pa tako idem polagano sa slušanjem i preslušavanjem. I dobro mi je tako. Pa se naviknite na Muse opsesivne postove do kraja vaših života.
To bi uglavnom bilo to od važnijih novih stvari u mom životu.
Aha da. Majka je idalje uvjerena da ja slušam metal - da, njoj je Muse metal -.- To je zapravo počelo sa Nickelbackom, kada je bila uvjerena da je to metal. ROCK, mama, ROCK, jebote
Volim puno :*
22. F. ZG. FER. igraonice.hr
Writing since 13.11.2005. (10:53)
Blue
*trebaju mi novi prijatelji da ih stavim ovdje*
I see the girl I wanna be: riding bare-back, care-free along the shore. If only that someone was me. Fear surrounds me like a fence I wanna break free. All I want is the wind in my hair, to face the fear, but not feel scared. Wild horses I wanna be like you: throwing caution to the wind, I'll run free too. Wish I could recklessly love like I'm longing to I wanna run with the wild horses..
~Natasha Bedingfield - Wild Horses
I'm listed at Blogerica
· design & base code: *marhina. [dz] 
· picture: =vampire-zombie
· thanks: Tutor.Blog