
To je jedna velika drskost u ovo novije vrijeme bloga. Ti nekom kommaš, ma napišeš mu 15 komentara, a on nema obraza uopće doć na tvoj blog, a kamoli ti komentirat. Prije dvije godine, kada sam počela sistem je bio totalno drugačiji, ljudi bi ti bili ZAHVALNI kad bi im ostavio/la jedan komentar, i zahvaljivali ti se, a ne ovako, kao sad, niti pogledali šta si napisao... Ok, hvala vam na komenarima oni koji kometirate.
Nikada ne očekujem od nekog komu nisam komentirala kada sam napisala post da mi komentira, ali ja redovito sve obaviještavam o novom postu, i komentiram njihove trenutne i prošle postove, tako da ne razumijem u čemu je toliki problem, ako očekujem da ćete mi ostaviti dva jadna komentara?
Opet, hvala onima koji komentiraju svaki (skoro svaki) put kad netko njiima komentira.
Prije čak nisam imala naviku komentirati svima, i kao mnogi, očekivala sam tonu komentara, a da ja ni prstom ne mrdnem, e pa... To nikada nije bilo tako. I živcira me kada netko kaže da neće napisati post dok ne dobije 100 komentara... Iako moje želje nisu bile niti približno toliko nezahvalne (max 40 kom).
Redovito, majku mu, pišem postove, i redovito komentiram, pa se stvarno začudim kad dođem na blog, a tamo vidim par komentara samo od osoba koje mi redovito komentiraju. Možda ne odem komentirati odmah nakon što napišem post, ali to fkt napravim taj ili sljedeći dan, tako da, OPET, ne KUŽIM u čemu je PROBLEM napisati 2 - 3 komentara ispod prokletog posta.
Ok, kužim, ako netko nije na netu duže vrijeme, i meni se to znalo događati, ali onda nisam baš vidjela puno komentara na svome blogu. Enivej to kužim, ali ja sam od zadnjeg posta komentirala na desecima blogova, pa da vidimo tko mi je komentirao? Kety, Iwa i Ivana! Wau. I čak su dva komentara od mene zbog veličine slika... I to je to. 10 komenata! I čestitam Ivana, ovojila si prvu nagradu, ostavila si čak 5 komentara za razliku od nekih, kojima sam komentirala čak više nego tebi, a nisu ostavili niti jedan.
Hvala vam.
(nije da se ja uzrujavam zbog male količine komentara na mom blogu, al ime ljuti prokleto nepoštovanje)
Toliko sam se ufurala u ovu spiku s komentarima, da sam zaboravila da je Matea pričala sa Grgom, koji je na putu i nagovorila ga je da me pozove van... Ok, sretna sam, ali ipak nije baš ok od nje... ali ipak,
happy sam....




Blue
*trebaju mi novi prijatelji da ih stavim ovdje*
I see the girl I wanna be: riding bare-back, care-free along the shore. If only that someone was me. Fear surrounds me like a fence I wanna break free. All I want is the wind in my hair, to face the fear, but not feel scared. Wild horses I wanna be like you: throwing caution to the wind, I'll run free too. Wish I could recklessly love like I'm longing to I wanna run with the wild horses..
~Natasha Bedingfield - Wild Horses

I'm listed at Blogerica
![]()
· design & base code: *marhina. [dz] 
· picture: =vampire-zombie
· thanks: Tutor.Blog