petak, 25.08.2006.

IPAK POŽELIM NEKO PISMO

OVAK: U srijedu, nešto iza 18:30 sati skočio sam u zrak zajedno s još jednim dječakom. Obadvojca smo hijetli udariti loptu glavom. Skočili mi tako i u zraku se sudarili i ja izgubio i loptu i ravnotežu. I krivo doskočio. Samo se čulo, citiram: KRRRRRR!
Nekoliko trenutaka zatim urlik. I primim se ja za gležanj. 2h kasnije: Nova bolnica, hitna. Snimanje noge. Čekanje. Noga naotečena i debela poput slonove. Zove mene doktor. Dijagnoza: Na svu sreću ništa nije puklo al je u pitanju jako uganuće.
U utorak idem na kontrolu i skidanje "moje štikle", nadam se.
Razveselila me vijest da ću ići na maturalac. Već sam ja pripremio tatin karabin da si pucam u glavu ako slučajno neću moći ići. Al ići ću, rekla je moja doktorica.
Idemo u slijedeću subotu, 2.9.
Javit ću vam se u utorak-srijedu. Mogao bi i prije al jednostavno ne želim riskirati i ležat ću sve ove dane nepomićno na krevetu.

P.S. posjetite ovaj blog, blog jedne Mateje, moje frendice. :)
I da, kad napišem idući post odgovorit ću na sve komentare, obećajem.
Pozzzzzwave
- 21:41 - Komentari (9) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.