[haos]

petak, 20.04.2012.

Huk sove i peteronožni majmuni boje ciklame

U glavnim ulogama: Bludnica Lavljosrca, Prevrtljiva Kučka, Plavooki Bazilisk, Debela Madame i Putnik-lutalica, osramoćeni Prometej, obogaljeno ljudsko čedo, kako god želite.
Ah, sweet irony! Taman kad se pomisli da na ovom svijetu možda postoji ikakva druga ljudska povezanost doli one pupčanom vrpcom ili, ne daj bože, kopulacijskim sredstvima, Majka Sudba, Svodnica Pakosna, lijepo ti zavitla onu čvrstu, odgojnu.''i tako protiv golijata opet izgubiš bitku, draga mi, najdraža, Baptiso.'' Zanovijetavo si izgovaram te suvisle riječi dok posmatram, po ne znam koji put, Roman o dezintegraciji romana, koketno se smiješeći, em knjiškom, em onom mojem, intimnom Melkioru, nadajući se da nije samo slovka (slovak?) na papiru već i biće s vlastitom epidermom, koje može osjetiti bol, kako onu nanesenu šibom, tako onu Weltschmerz. I dok mi Prevrtljiva Kučka riga lažljive uvrede, HEREZU njezinog odlaska s pretkom na izložbu, tako mi na jedan od onih strojeva za kompletnu vaporizaciju uma stiže gnusna fotografija đavolje orgije u pretsubotnju večer. Automatski negiram dolazak i one nadobudne, subotnje. Biram asketizam (asketizma radi), jer što li drugo preostaje doli mrtav pisac, kutija TDRovog otrova i primitivne harme afričke muzike?
U glavi ih makar ismijavam, jer mojom krvlju ne teče nikakav opijum doli srdžba na ljudsku precijenjenost, i oplakujem dane kada ću ponovno kročiti onim uskim, hladnim hodnicima u zatupljenoj skupini trećerazrednih humanoidnih oblika. Proklet vikend bio, koji samo nagovještava nadolazeći ponedjeljak.
Bludnica Lavljosrca sa pogledom punim isprike, da ti se srce otopi! I ponovno prolaženje jedno te istog scenarija. Zahtijevam potpunu anarhiju! Neka netko doleti kroz ulazna vrata sa AK47 i napravi gulaš od ljudskih tjelesa, ovakva predvidljivost, sa pseudoseksualnim rasprava za vrijeme prolaženja rafiniranih nastavnih cjelina, pa da se makar nečemu smijat mogu. Onako pošteno.
''pseudoseksualne rasprave, kažeš?''
Oni to vole slušati. Takva prljavština hrani njihove male umove, uspaljuje erogene im zone pod klupama, navlaži im prepone, oni to moraju slušati, jer jedino tako mogu preživjeti tih tragikomičnih 45 minuta jada i očaja. Slasnih li razgovora, usta puna bijelog fluida i znoj što ti se slijeva niz čelo, krvave oči pune orgazmične muke dok ti iznova puca meka kožica Afroditinog hrama. Za takve razgovore oni postoje, sjede pored tebe i čule uši, žele si rastrgati odjeću u čistoj ekstazi dok im ti slavodobitno pripovijedaš nikad doživljene događaje. Nije bitno, samo nek' se o tome priča. I dok ima glasa, netko će se naći i uzvikivati 'OH BOŽE!', jer jedino što preostaje ovom napaćenom narodu u tranziciji, ovim recesijskim životinjama i spodobama, jest da ga umoče gdje god stignu i metnu kome god mogu.
I proklet ti koji tražiš nježnost, jer na ovom svijetu je više nećeš naći. ''i prokleta bila ti, o frigidna Baptiso!'', jer veći klimaks ćeš osjetiti u polubudnom sanjarenju o penisu nego kada ti se taj isti među nogama nalaziti stade.
Rovinjgrad definitivno nije stvoren za bluđenje, ono diskretno, kakvo tražim. Tu ne možeš natapirati Brijeg Venerin i proći u prvi birc tražeći partnera za parenje, nema ovdje za jednu noć, jer drugo jutro (i mnoga nadolazeća) bit će bolan podsjetnik na tvoju jednokratnu potrebu da iskališ negdje (čitaj nekome) svoj nalet čiste agresije. Ili možemo to zvati ljubav, kako vam drago i milo.
Iako je moj svijet krojen makazama l'artpourl'arta, tim finim, nehrđajućim oštricama, bojim se da ovu ljigavu poeziju u prozi ne mogu krasiti mnogim epitetima, jer svu onu kreativnost što do malo prije imah, nestade kao mjehurić u zraku dok sam izvlačila plamenbacač pod butinama da pripalim si porok. I on je štono ugodniji od općenja, makar me otvara na pravim mjestima. Žao mi te je,čitaoce. Sve je ovo do zla boga glupo.

<	travanj, 2012					>
P	U	S	Č	P	S	N
						1
2	3	4	5	6	7	8
9	10	11	12	13	14	15
16	17	18	19	20	21	22
23	24	25	26	27	28	29
30