[haos]

nedjelja, 23.05.2010.

Anamorphosis pt. II

Borba sa svime. Borba sa sobom.
Otkrivenje, glupa transakcija osobe koja mora biti dovoljno objektivna da bi vidjela nešto što moj glupi, emotivni, isfrustrirani um ne može vidjeti. Jebemu mene više.
Sve što ikad napravih, sve za što udisah zrak, sve za što upijah energiju samog sunca, sve za što otrpjeh sranja… sve to jenjava.
Nemam izbora, glavom naprijed.
Ispričaj se! Kaži što imaš za reći! Prijeđi preko sranja! Razbistri um! Pošalji sve beskorisno u kurac! Uzimaj samo ono što čini progres.
Jer postoji samo jedna prilika – jedna mala, svjetleća svijeća u moru tame koja će te izvući iz ovog holokausta kreativnosti i pranja mozga ljudskog, sjebanog mentaliteta.
Dobar dan realnosti!
Nemoj me otpisati već na početku…

Mržnja, očaj, zadovoljstvo, požuda, strast, ljubomora, tuga, a jedino što trebam jest malo bistrine u dolini smrti iz koje isparavaju sumporna jezera.
Glupa sam ovca, skupa sa svima, tjeraju nas u red da koračamo, jedan po jedan, a na čelu pervertit jučerašnjeg doba. Gura nas, bičuje da napravimo sljedeći korak, a ako nećeš, potpiši dokument, kupi prnje, i razguli.
Kastinski sustav škole: uzorni učenici, šutljivi učenici, i učenici s poremećajem ličnosti.
A što ja, pobogu radim? Zapijem se subotom navečer dovoljno jako da sljedeći dan ne mogu funkcionirati.
Ili pak, stavljam sol na otvorenu ranu (čak i u kombinaciji s ovim gore navedeno).
Kako lako izgleda u teoriji biti svako toliko površna budala što slini na jednoj strani usnica, tupo bulji u seksipilnu osobu i giba se na plesnom podiju. To je to, samo još moram otkriti kako to predočiti u realnost.

Uglavnom, svaka veza mora imati svoj početak, svoju sredinu i svoj kraj. Ako ne ispuniš te tri kvote, onda te prošlost progoni (više nego što bi mogao zamisliti).
Moram nekako završiti ove zadnje dvije. Nije pitanje hoću li, već kad ću, i kad to napravim, nadam se da će se, onako spontano, okrenuti nova stranica u životu.
Ako ne, i dalje ću tapkat u mraku, nimalo mudro, nimalo providno, samo slijepo, polagano koračanje i opipavanje pozadine što te okružuje. A stvarno je smiješno koliko puta osoba može tako pasti u otvoren šaht.

No, najteže je, ipak, biti čovjek.

• referenca? štipaj? poljubac? • (...) •

<< Arhiva >>

<	svibanj, 2010					>
P	U	S	Č	P	S	N
					1	2
3	4	5	6	7	8	9
10	11	12	13	14	15	16
17	18	19	20	21	22	23
24	25	26	27	28	29	30
31

Love, sensuality and devotion.

I tako, sol i vatra su se sudarili,
Nebo i gromovi polomili,
Žeđ i patnja spojili,
Nastali smo mi.
Količnici grijeha i pobožnosti.

J (gastrimargia)
I (porneia)
N (philargyria)
C (lupē)
H (orgē)
A (akedia)
M (kenodoxia)
! (hyperephania)

Ja sebe zovem Ja, no možete me zvati B.
Ovo je "Ispovijest".

Pravilo br. 1;
Život nije fer.
Pravilo br. 2;
Nada ne umire posljednja.
Pravilo br. 3;
Ne znaš tko si dok ti netko drugi ne kaže.
Pravilo br. 4;
Istina uvijek bude saznana kad je ne očekuješ.
Pravilo br. 5;
Nitko drugi ne zna 'što sad' osim tebe.
Pravilo br. 6;
Pusti ljude da seru jer i oni ne mogu zauvijek.
Pravilo br. 7;
Pazi gdje, kada i koga ljubiš.
Pravilo br. 8;
Život je uvijek nešto više.
Pravilo br. 9;
Savijaj se kao ječam na vjetru. Bolje to nego da popucaš kao hrast na buri.
Pravilo br. 10;
Od ovisnosti se nikad ne možeš stvarno odviknuti.
Pravilo br. 11;
Ljudskom rodu zapravo fali samo malo suosjećanja.
Pravilo br. 12;
Igrati se s vatrom je stvar samokontrole.
Pravilo br. 13;
Znanje je najveća hereza.
Pravilo br. 14;
Tolerantnost je način života.
Pravilo br. 15;
Koji put se nasiljem može postići dobro.
Pravilo br. 16;
Fleksibilan čovjek može poljubiti svoj lakat.
Pravilo br. 17;
Slušaj vjetar (on nikad ne donosi nevolje).
Pravilo br. 18;
Najteže je biti čovjek.
Pravilo br. 19;
Bolje ništa nego išta.
Pravilo br. 20;
Ono što te ne ubije, ipak te može uništiti.
Pravilo br. 21;
Pronađeš li jednom srodnu dušu, i ti si toj duši isto što je ona tebi; onda je pravi put onaj put koji prijeđete zajedno.
Pravilo br. 22;
Iznimka (uvijek) potvrđuje pravilo.
Pravilo br. 23;
Sadist postaje mazohist, ako mazohist uživa u njegovom sadizmu.
Pravilo br. 24;
Najteže je pobijediti sebe.

I što sad?

Igra riječi?
Gledam se u ogledalo.
Čudno.
Ne vidim ništa.
Vidim samo moj odraz, no nigdje ne vidim sebe.
Ono nisam ja.
Ono jesam ja. Iskrivljena ja.
Ja s druge strane zrcala.

Gleda se u ogledalo. I čudi se, jer ne vidi ništa.
Samo svoj odraz, no nikako da kroz šminku vidi sebe.
Misli da ono nije ona.
Ono jest ona.
Samo će joj trebati vremena da shvati da je ono ona, i da je ona ja.
S druge strane zrcala.

Sloboda govora.
Zabava, emocije. Osjećaji.
Volim, postojim, osjećam.
Ja Jesam. Jahve.

Sumnja?
Zamišljene stvarnosti?
Očaj?
Zadovoljstvo?
Da. Kreativnost i stvaranje.

Sve uz malu pomoć mašte može zaživjeti.
Mi smo kipari koji u ruci imaju mokru glinu. Na nama je što ćemo stvoriti.
Kraj, ili samo početak?

Ako uistinu slušate što vam neka osoba govori, znači da joj želite dopustiti da vas promijeni.