04.11.2006. 00:15
I am digging a grave into mud just for you...
Prije par dana bio je predivan dan.Prvi dan u novoj godini, mojoj novoj godini.
Čak se i mjesec vidio. Ponosan što je obasjavao cijelu njezinu ljepotu..
Tako je predivan bio, kao i inače.
Ne znam kako bih uspjela bez njega i tih sitnih bljeskajućih zvjezdica koje me pažljivo čuvaju na putu u carstvo snova..
Kiša je blago padala i jedino ja sam bila, od živih duša, vani.
Pokušavala sam otvoriti grob koji sam prošle godine napravila za Nju i ostavila je unutar s darom za tu godinu..
Taj dar nisam pronašla. No ako je taj dar Ona uzela tada sam sretna.
Koliko god da sam kopala taj grob sve što sam pronašla bila je hladna, smeđa zemlja s ponekim, vjerojatno putujućim u smrt, glistama u zemlji..
Predivan je taj osjećaj hladnoće koji se lagano pomiče kroz prste sve do tvoje duše.
Lagano te budeći iz sna u koji si upao zbog predugog ostanka u ovom svijetu laži i, po mnogima, “realnosti“.
Kopala sam dublje nego prije i, mnogo šire, znajući da neću naći ništa.
Osjećala sam se tako usamljenom sve dok nisam shvatila da me možda ipak primila k sebi prihvačajući moj dar Njoj.
Odjednom sam se osjetila toplom i željenom. Skrivenom u majčinu krilu gdje sam sigurna od svih zala. I bila sam slobodna.
Kao što sam slobodna na toj pustoj livadi trčeći s vjetrom koji se igra s mojoj dugom kosom.
I s Njom dok me lagano mazi svojom toplinom i ljepotom dok ulazimo u ružičnjak s predivnim nerascvjetalim pupoljcima tamno crvenih ruža. Crvenim poput moje krvi..
Kapala je tiho i vrlo sporo na Njezin dar, ta tamna krv iz moje vjetrovite duše.
To je naš mali ritual tako da zna da sam ja ta koja misli na Nju i voli ju.
Tako zna da ju ja darujem. Osjeća me.
Ostavila sam joj još jedan dar. Još jedan dar potpisan mojom krvlju.
Naravno da nisam zaboravila zahvaliti joj za sve što je napravila za mene protekle godine.
I zamolila sam je da ostane uz mene i ove godine, kada će se određene stvari mijenjati i s njima ja.
Tada ću trebati njezinu pomoć više nego inače. I Ona će mi pomoći.
Nikad me nije iznevjerila. Nikad ni neće sve dok me osjeća. A osjećat će me zauvijek.
Do kraja vječnosti moje duše.
~“ I felt your spirit in me
It thrilled me so
If I ever can touch your skin
My love will surely grow
Oh, let me just be close to you
Of what else do I care
And if it means another world
Then that will be my prayer “
Taj dan je bio moj novi početak.
Pokušavam, najbolje što mogu, napraviti stvari koje dolaze k meni željne rješenja.
Pomaže mi Ona.
Osjećam kako svake noći dolazi uvjeriti se trebam li išta dok sretno u snu, sjedim pokraj predivne duge koja izlazi iz fontane i, pričam s vječnim prijateljem mjesecom..
Uvijek će moći pronaći put k meni..
Pratit će trag crvenih kapljica sve do dvorane pune onih predivnih nerascvjetalih pupoljaka tamno crvenih ruža koje sam njegovala kroz stoljeća.
Trag koji dovodi do mog mrtvog tijela u obojanom jezeru..
Jezeru slane vode mojih suza sreće u tami krvi moje.
Tu ću biti sve dok se moje tijelo ne počne raspadati i pretvarati u mekani prah iz kojeg će izniknuti jedna crna ruža..
Crna kao što sam ja bila...
15 Komentara | Print | # | ^
