16.09.2006. 00:09
U nedostatku volje i mira, neću previše filozofirati...
Protekli tjedan me iscrpio tako da sam cijeli tjedan čekala današnji dan – odmor...I još samo da se uspijem naspavati pošteno...
Obožavam spavati...ponekad jedino što želim je da zaspem, kao i Trnoružica, i da tako provedem stoljeća... Samo spavajući, bez snova, bez noćnih mora, bez ikoga pokraj mene... Samo ja i san... I da se probudim u nekim boljim vremenima gdje su stvari bolje nego što su danas... Najbolje bi bilo da se probudim u prošlosti, srednji vijek je najbolji.
Ponekad me uhvati ona grozna depresija, kada mislim da je bolje da me nema, ali znam da ja to zapravo ne mislim, ali ipak ponekad mi dođe da prezirem depresiju, ali ne prezirem je, volim ju, pomaže mi...
Bolesno!?... Kako kome...
Ovih dana čitam knjigu Anne Rice – Vampir Armand.
Stvarno su mi predivni opisi. Poželim da sam tamo.
Osjećam svu tu ljepotu koju je pokušala riječima prenjeti na papir... I zato mi je predivna knjiga.
................................................
Nedostaje mi inspiracije. Ne mogu napisati normalan post...
I naravno ne mogu ni napisati nijednu pjesmu više, i to već traje mjesecima...
Jedino što kako tako mogu je crtati...
Prestat ću sada. Počinjem se žaliti previše..
................................................
~“Pametni ljudi citiraju druge pametne ljude da bi sebe i druge uvjerili da su pametni.“
Tako ću i ja. Samo ja sebe ne uvjeravam da sam pametna. Jer ponekad nisam, a sada definitivno nisam.
~“Željela sam vidjeti, a ne biti viđena. Željela sam čuti, ali ne odgovarati na pitanja. Željela sam da sam prozirni, nevidljivi duh grada, opčinjen i zaljubljen.“
Još jedna moja mala želja...
~“Znaš li kada mislim da bih bila sretna? Kad ne bih osjećala ništa. Ni bol, ni sreću, ni tugu. Da pronađem zaborav od vječnog umora.“
~“Zaljubljivala sam se u neživo. Jer sve živo umiralo je i ja bih bila osuđena na patnju. Nisam željela patnju. Nisam željela osjećati.“
I u svemu tome mislim da bih bila sretna.. Ionak možda zvuči sve depresivno, no meni je predivno... Mislim da bi bilo predivno ne osjećati ništa.
I za kraj ću staviti još samo nešto iz jedne predivne pjesme od Evanescence s novog albuma...
~ If I fall and all is lost
No light to lead the way
Remember that all alone is where I belong
Baj do sljedećeg puta...
16 Komentara | Print | # | ^
