Ipak je negativno
Nažalost, toga sam se najviše i bojala ... test je ipak pokazao negativno i ja sam sada samo prazna ljuštura. Toliko nade, vjere i očekivanja i onda te sve tako lijepo složi na zemlju, toliko puta sam osjetila taj osjećaj, tako da jednostavno nemam više suza ni snage za plakanje, bol koja je opet isplivala na površinu, bit će pospremljena u duboki kutak moga srca gdje nastojim zaboraviti nešto za čim sam toliko čeznula, nešto za čim sam žudila, nešto u što sam vjerovala ...
Život naravno ide dalje i ja sad samo trebam pokupiti krhotine same sebe, složiti se ponovo u normalnu osobu i nastaviti živjeti - kao da ništa i nije bilo ... Možda sam previše željela, možda sam se previše nadala ... možda nam ipak nije suđeno ... Voljela bi sada nestati, možda jedno vrijeme dok se vjetar emocija ne stiša, a opet - dio mene kao da se buni i ne želi priznati poraz ... Zašto mi je volja jača od razuma ?! Zašto me nešto tjera naprijed, a puta nema ?! Zašto ga uporno tražim mada je mrkla noć ?! Hoću li ikada ugledati svjetlo na kraju tunela ?! Hoće li ikada doći taj dan ?! Pitanje je na koji odgovor ne znam, ali vjerujem u snagu svoga duha i znam da me ništa na ovom svijetu ne može slomiti ... jer što nas ne slomi, ojača nas .... vjerujem u bolje sutra ...
|
