|
|
U blogeditor nisam ušla puna 2 mjeseca.
Pitate se gdje sam bila? Što se događalo u mom životu?
Sada, kad sve saberem u glavi, kad sve zbrojim i oduzmem... jedini suvisli zaključak koji mogu donijet je da mi nikad nije bilo statično.
Bila sam u svom malom mistu. Iako sam mislila da će mi po prvi put bit kritično jer je Miki otišla u drugi grad radit, prevarila sam se. Stara ekipa, nova ekipa.... Bojala sam se kako će to sve skupa izgledat, sad kad smo napola "odrasli" , kad svatko ide svojim putem... ali očito da se putevi isprepliću jer smo na kraju krajeva opet svi završili skupa...
Iako sam teška srca otišla, čekao me još jedan put.. Španjolska. Mislim da sam bila jedini pacijent koji je rekao da bi mjenjao taj put za još 2 tjedna tamo. Na kraju, bilo je savršeno. Doslovno. Novo, nepoznato, uzbudljivo, pijano, trijezno..........
A sada sam opet u svojoj sobi, za ovim istim blogeditorom.... opet me dostiže ona svakodnevnica koja se nalazi zadnja na listi omiljenih stvari. Dostižu me problemi.... i mislim kako se definitivno nalazim na krivom mjestu... ali o tome drugi put...
