|
|
" kako si ti komplicirana " - rekao mi je Mrgud na našem prvom spoju
" nisam. čini ti se. prilično sam jednostavna "
godinu i nešto sitno dana kasnije, mala se duri, oči joj pune suza...
" pa zar nisi ti jednostavna? "
" e pa nisam. lagala sam ti. KOMPLICIRANA SAM "
* * *
i ustinu, pitam se krije li se zaista u svakoj osobi još neka osoba ili bar neki famozni sloj osobnosti koji se ljušti, razvija, propada, obnavlja, nadograđuje...
Promijenila sam se s godinama, pa Bože, bilo bi apsurdno da sam uvijek apsolutno ista. Promijenila se moja okolina, moje navike, moje poimanje ljudi...
Ipak, kad zagrebem ispod površine, ostala sam ona ista djevojčica koja je svoje stavove i karakter samo nadogradila.
Imam ukusa. Točka.
Po pitanju apsolutno svega. Odjeće, obuće, hrane, pića, suprotnog spola.. Ne, nisam bahata. Razvila sam ono nešto što mi daje nepogrešiv izbor u svemu ovome.
Imam petlje. Točka.
Jednostavnije rečeno, volim biti u središtu pozonosti. Razvila sam ono nešto što čini da nigdje ne prođem ne zamijećena. Uživam u tome. Uživam u sebi.
Imam karakter. Točka.
Ne, mene ništa ne može pokolebati.
Kad se u još u osnovnoškolskim danima počelo pušiti, i kad su svi pušili, ne, ja nisam. Nisam ni do dan danas.
Imam osjećaje. Točka.
Jednostavno...imam osjećaje..
Zato ne dopuštam da hrpa bezveznjaka s kojom eto tako slučajno imam posla utječe na moj život.
Očekuju da ću im se ispovijedat?
Očekuju da ću pogazit samu sebe?
Očekuju nešto od mene?
