Taman sto su se Stvari
Kako - tako, eto, poslozile
Neke se dogodile, a neke odlozile
Karte su se iznova razlozile
Promjesale i izmjesale
Pa onda opet stale
Neke druge Opcije nam dale
A mi, k'o kakve Budale
Uzimamo naslijepo sve sto Karte nude
Bez razmisljanja ih biramo
Pa, sto bude da bude
Jedni nam se jako cude
Sto tako lako gubimo iz Ociju Vid
I srljamo Glavom kroza Zid
Tih istih bi trebalo biti i sram i stid
Sto uopce takve Zidove grade i dizu
Imaju rodjenjem Kicmu, a opet gmizu
I nikako da se odvoje od tih niskih Zona
Misle da su po svemu iznad Plafona
A laktaju se bez Pardona
Uz mene je samo Ona
A i ja sam samo uz Nju
Nismo na Dnu
I to je ono najvaznije
Pored nje se osjecam jace i snaznije
I lebdim zrakom, k'o da treperim
S Preprekama se nosim i s Problemima mjerim
Kad god to zatreba
A Ona me voli, kaze, sve do Neba
Do samih Zvijezda, i opet Natrag
Ne um'je sakriti kol'ko sam Joj drag
Pa me zove "Medeni!"
Pa me zove "Jedini!"
I nema te Karte koje se plasim izvuci
Kad cujem kako slatko to iz Njenih Usta zvuci
|