Ljubav mi
K'o Svjetlost
Iz Dlanova k Tebi teče
Svako Veče
Eh, kamo li Sreće
Da su mi Ruke još malo veće
Pa da Te njima brižno pokrijem
Zaštitim Te i nježno zagrijem
Sklupčanu
K'o Pile što slatko cvrkuće
Eh, da su mi Ruke još malo veće
Poput Krošnje
Što je ima Drveće
Pa da se njišem
Dok Ti sve ovo pišem
I da Ti Lišćem hučim milo
Zamisli samo
Kako bi to bilo
Ja da Te nosim kroz Oblake
A Sunčeve Ti Zrake
Ništa ne mogu i ničim Ti ne škode
A Dodiri Te moji, snenu, Jutrom bude
Moje su Ruke
Kažeš, poput kakve Kolijevke
U kojoj Ti nađeš najmekši San
I tako se to ponavlja
Iz Dana u Dan...
|