Ovim Tijelom Ti strujiš
Dok ono Milinom drhti i vibrira
Ljubavnu Melodiju Ti svira
I, kao kakva Prizma
Propušta Energiju, zvanu Karizma
Kroz svoje Zelene Oči
Nadam se da ćeš je moći
Svu uspjeti da upiješ u se
U jednome Cugu, bez Pauze
I kako će u Tebi ona zasjati
I Ti ćeš najedanput postati
Njeno Odredište, nepresušni Rezervoar
Mirna Luka
Kojoj se uvijek vraća njen Mornar
Nakon Bura, Oluja i divljih Vjetrova
Uvijek, kao Prvi Put, iznova
S neizmjenom Radošću
Eto, to je ono što ja hoću
Da se skrasim
Da Te volim, ljubim
I na Te da pazim
Da Ti na Uho, što želiš čuti, šapućem
S Tobom da se mazim i u Krevetu se prevrćem
Da ležim pored Tebe
I da slušam sebe
Kako spokojno dišem
Toliko toga ima što želim da Ti napišem
A svaka Riječ zbori da Te voli
Jer, tko može Tvome Osmjehu da odoli
Pa Ti ga rado uvijek izmamim
Lice Ti njime ukrasim
I, gdje mu je već Mjesto, ga ostavim
Da blista
Kao Kristal
Kad ga obasja neka Svjetlost
Ljubav je između nas dvoje Most
A mi njegove zagrljene Obale
Dvije Duše, Dva Tijela
Koji se neizmjerno vole
|