Zvonic Elvis C©PYRIGHT

02.03.2008., nedjelja

GeRonimo

U Susret Sumraku Točnije, negdje na Izmaku Jednog prekrasnog, obećavajućeg Dana Kad Čovjek, sa nebrojano mnogo Mana Plijen, laka Lovina i Hrana Nekome Bliskom, svom, nužno postaje Jedino ispravno, što mi sad preostaje Je Da Tobom Misli u cjelosti zaokupim Valjda, iz Bojazni, da Vremenom ne otupim Il', ne daj ti Bože, Kakvu ružnu Naviku da pokupim Pa Te premećem Uzduž i Poprijeko Neko bi, pak, rek'o Da Te vrtim po svojoj ludoj Glavi A Ti mi u Nju I Najsitnije Zrnce Ljubavi stavi Onako, kako mi Ti to radiš, stalno Il', eventualno Prozirnu Nit Svjetlosti, tanku Utopljenik se, zna se Kad prigusti, hvata i za Slamku Kad mu Voda dođe do iznad Grla Kad izda ga Razum i ovozemaljska Čula Pa se okrene k sebi i ka Tebi I dobije osjećaj da Ti u Rukama lebdi Samo, ako uspije kako treba, da se opusti S Povjerenjem da Ti se prepusti I ako dopusti Da se u tom Moru Ljubavi utopi Molim te, sve mi Sem Pojasa za spasavanje, na Poklon kupi Al' ne, da sad ispadne Da Te na nešto silim ili gonim Jedino što želim je U Tvojoj Ljubavi da ronim Makar i sa statusom "Privremene Izbjeglice" Poput Velikog Poglavice Indijanaca u, za njih, predviđenom Rezervatu Moja Svjetlosti i Moj Dukatu Kad god poželim da sam Voljen i da volim Znam da mogu u Tebi/Tobom da ronim

- 08:42 - Komentari (4) - Isprintaj - #