everything4you
utorak, 29.08.2006.
...teško je....
...sjedim u tišini svoje sobe...ne želim slušati glazbu...riječi...jer danas me sve podsjeća na tebe...neznam...takav je dan...kad mi fališ do bola...želim pobjeći tebi u zagrljaj...ali ne mogu...možda druga krade tvoje dodire...zamišljaš li ikad da te to ljubim ja?...večeras idem s društvom van...smijat ću se...neću nikome pokazati koliko me boli...za njih sam nasmijana djevojka...iako mi oči nemaju stari sjaj...trudit ću se biti vesela...zbog sebe...zbog njih...a kad zatvorim vrata stana ostat će samo praznina...jer tebe nosim gdje god krenem..ponekad razmišljam koliko stvari još u životu mogu napraviti...mnogo..ali zašto?...kad me ništa ne veseli...kad se duša polako gasi...tako sam prazna...otišao si,a srce mi nisi vratio...tvoje usne su vrelo mog života...želim čuti tvoje srce kako kuca pod mojim prstima...ti si nešto jako potrebno...zrak...voda...uvijek sam bila nasmijana,svih oko sebe sam nasmijavala...ali sve je nestalo...upoznala sam smisao života...i u trenu ga izgubila...tebe sam imala...teško je pisati riječi kad u svakoj si ti...teško je čuti neki stih koji govori o ljubavi...o onom što smo imali...izgubili...teško je misliti o drugoj u tvom narjučju....sve je postalo teško...kad se moram lagati da ću moći...a bez tebe nemogu ni korak dalje....i nebo danas plače...zbog mene...zbog nas..zbog izgubljene ljubavi...kad bi znao koliko mi trebaš odmah bi mi se vratio...ako ti je ikad barem malo bilo stalo,znaj bez tebe je nemoguće...vrati mi život...barem na jedan dan...poljupcem...jednim dodirom...glasom...izgovori moje ime...jedne tihe noći...i zvijezda će pasti...da ti pokaže put do mene...put ljubavi...
