everything4you
petak, 25.08.2006.
...kiša...
...kiša opet pada i svaki put me vrati unazad...u našu prvu zajedničku noć...bio je prohladni jesenji dan...grijao si me svojim tijelom...poljupcima...sjećaš li se jedne crvene ruže i svih onih obećanja?...barem jedno ispuni...ako imaš barem malo savjesti...ti si bio moje utočište...koliko sam snage imala kad bih znala da ću opet biti kraj tebe...tvoja...kako je sve odjednom moglo nestati...kao prah...preko noći...jednog si me trena želio..drugog odbacio...znam da ti je netko otrovao dušu...ona...njezina osveta...tuđa ljubomora...tvoja nevjera...da si bio malo jači ne bi posustao...ne bi slušao druge...uvijek su ti svi ostali bili važniji...nikad nisi pred njima želio priznati što ti značim...a meni si rekao...nisi valjda sve lagao...toliko smo toga mogli imati...uvijek bih ti dala sve što hoćeš...kažu da za ljubav nikad nije kasno...da ljubav uvijek pobjeđuje...ali što je to s nama?...mi smo se izgubili...blizu smo a daleko...srcem sam uz tebe...zar je moguće da ti ništa ne značim...nakon jedne godine ljubavi i boli...da si me zaboravio...i nakon svega...želio si s drugima provoditi noći...jer moraš svaku imati...ali ja sam tvoja bila najviše...to znaš...nisam bila samo za jednu noć...bila sam tu kad si se smijao..i kad si plakao...bila sam tu kad te nitko nije mogao shvatiti...kad su te osuđivali...ja sam te pred svima branila...a ti si sve uništio...nisi me ni malo cijenio...sve si pogazio...svaku riječ...obećanje...mene...a ja bi još uvijek za tebe dala život...jer bez tebe je tako besmislen...prazan...želim da znaš da ću zauvijek biti tu za tebe...kad te svi povrijede...kad te život umori...kad poželiš olakšati dušu...bit ću tvoja utjeha...malo zrno nade...tvoja snaga...pregazi ponos...javi se...zaželi želju...neka to budem ja...
