Tiffany nakit

26.08.2005., petak

Muški mozak

Došao sinoć prijatelj prijateljičine prijateljice. "Cura mi ima rođendan. Htio bih joj kupiti nešto lijepo" Pokazujem mu ogrlice, naušnice, stakalca... On bespomoćno gleda. "Kakav nakit voli?", pokušam pomoći. "Ne znam." "Što obično nosi?", ispitujem dalje. "Ne znam. Rijetko nosi nakit."

Duboko udahnem, pa tresnem: "Ako ne znaš točno što joj se sviđa, a nakit slabo nosi, onda to nije najbolja ideja za poklon". Kad sam čula što sam rekla, najradije bih se bila pljusnula. :)

"Htio bih joj kupiti nešto lijepo. Cure vole ovakve stvari, šta ne?", još bespomoćnije ponavlja. "Uglavnom", kažem. "Čime se bavi?" "Računovodstvom. Obožava prirodu, sport, muziku i čitanje", ponosno ispali.

Ajoj, ovo će trajati... pomislim. I onda mi sine, "Oko čega ti najviše prigovara?" Dobijem dva podozriva pogleda i jedan izravan odgovor. "Da sam stalno na poslu i nikad nemam za nju vremena."

Pa, tu ni dijamantna tijara ne bi pomogla.

"Kupi dvije ulaznice za cijeli dan u Čatežu. Idite na kupanje i masažu", predložim. On slegne ramenima. "Alergična je na klor u bazenu", veli i opet počne očajno premetati narukvice. Ne shvaća što mu govorim.

"Slušaj, ako ti je cura nezadovoljna jer se rijetko vidite, onda kupovina nakita nije baš najgenijalnija ideja."

Konačno sine i ta pregorjela lampica. Sjetio se da mu draga mjesecima govori kako bi htjela da idu na izlet u Kopački rit. I ode kući zadovoljan. Kaže da će svim prijateljima preporučiti moje intelektualne usluge. :) A meni drago da će cura dobiti ono što želi, umjesto naušnica koje tako i tako ne nosi.

<< Arhiva >>