Ticket to paradise

Glas

Oduvijek sam imala potrebu spašavat druge, pomagat im, izvlačit ih iz kaša koje su sami priredili. Mnogi bi rekli da sam dobra, nesebična. Ali stvar je u tome što takvi nesebični činovi imaju itekako sebičnu pozadinu. Kad slušaš tuđe probleme, ne moraš pričati o svojima. Kad tražis solucije za druge, ne moraš se suočavati sa vlastitim demonima. Kad gledaš tuđi život, ne moraš gledati svoj. I on, onako nebitan u tom trenu, postaje tako lijep, bez problema, gotovo prelagan za živjeti.
Ipak, onih dana kad ne slušaš i ne brišeš tuđe suze, jedino što ti preostaje jest da se pogledaš u ogledalo. Hvala Bogu, ono zna kako da te spusti na zemlju. Sve ono o čemu izbjegavaš razmišljati odjednom postaje kristalno jasno. A onaj glas kao ubrzana snimka baca ti tvoje vlastite misli koje su čučale u tebi i čekale tren da budeš sama da mogu početi vrištati. Zašto to radiš? Nema smisla, uništit ćeš se! A onda tišina. Sve je u redu. Samo, od danas nećeš jesti.
Oduvijek sam imala želju postati mršava. Samo što više neznam što je mršavo. Neznam gdje počinjem ja a gdje završava moja bolest. Jeli to bolest? Nekad sam uvjerena da nije. Kad slušam druge kako se žale na normalne stvari u životu, onda sam i ja normalna. Onda moje bolesti nema. Ali kad sam sama bojim se da je to sve oduvijek bila bolest, da jedino što znam jest izvrtati svoju sliku. Jedan dan sam hrpa kamenja i olova, ogromna i teška, a drugi dan tek mala pahulja, laganija od pera. Jedan dan sam svjesna da je ludost to što činim, drugi dan okrenem obraz i napravim to opet. A zašto? Ima li smisla to što radim? Jedan dan ima, drugi dan nema. Jedino što nije prevrtljivo u mojoj glavi jest strah. Strah od debljine, strah da će drugi saznati, strah da ću na kraju morati priznati poraz, ustati se i boriti sa vlastitim demonom. Zašto je sve to tako teško? Na kraju jedino što želim je biti sretna kao i svi drugi ljudi.
Ponovo, moj problem više nije problem, on postaje rješenje. Jer kad mi ana počne šaputati sve se čini tako jednostavno. Ne opiri se, samo me primi za ruku i ja ću te voditi. Bit ćeš mršava, lijepa i sretna.

07.10.2009. u 13:38 | 1 Komentara | Print | # | ^

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

Listopad 2009 (5)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

My numbers

starost: 20 god
visina: 175 cm
težina: 62 kg
grudi: 88 cm
struk: 70 cm
bokovi: 97 cm


Idemo...

07. 10. 2009. - 62 kg
14. 10. 2009. - 61 kg